ENSARIJE MUDŽAHIDA

Vrijednost 10 prvih dana mjeseca zul-hidždže‏

2010-11-07T03:25:00.000-08:00

Dolazi nam mubarek mjesec zul-hidže, mjesec za koji se veže obavljanje petog islamskog šarta, hadždža. Ovaj mjesec je vrijedan za onome ko obavlja ovaj časni ibadet kao i onome ko je ove godine ostao kod kuće. Allah je učinio posebno odabranim prvih deset dana ovog mubarek mjeseca.

Da li smo svjesni Allahove blagodati prema nama što nas je poživio do ovih mubarek i blagoslovljenih dana?! Dana koje je Allah odabrao nad ostalim danima godine, dana o kojima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu kao što su ovi dani", misleći na prvih deset dana zu-l-hidždžeta...»

Da li smo spremno dočekali ove dane ili nismo ni znali da nastupaju?!Njihovo iščekivanje i pripremanje za njih je veliki pokazatelj jačine imana i čovjekove želje da stekne Allahovo zadovoljstvo. Suprotno tome, nepripremanje za ove dane, nepoznavanje kada nastupaju, veliki je pokazatelj slabosti imana i nemara u kojem se nalazi čovjek.

Allah, subhanehiu we te'ala, se zaklinje deset noći mjeseca zu-l-hidže, pa kaže: „Tako mi zore!" I deset noći! (El-Fedžr, 1-2) Po mišljenju učenjaka, to je prvih deset dana zu-l-hidždžeta. Allah, subhanehu we te'ala, se zaklinje ovim danima, a ono čime se zaklinje Gospodar svjetova ima posebnu važnost!

Ovdje želimo prvenstveno govriti o vrijednostima ovih deset noći (dana) zu-l-hidžeta, kako bismo ih što bolje proveli u ibadetu. Na svakom vjerniku je da ih iskoristi na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i bogobojaznosti..

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u hadisima govori o vrijednosti i značaju zu-l-hidžeta i podstiče vjernike na pojačani ibadet. Preporučivao je u ovim danima puno tesbiha (izgovaranje SubhanAllah.), tahmida (izgovaranje Elhamdulillah) i tekbira (izgovaranje Allahu ekber). U tom smislu su i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, subhanehu we te'ala niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha, subhanehu we te'ala) i tahmid (zahvale Allahu, subhanehu we te'ala)!" (Ahmed). Bez obzira da li se namaz klanajo u džema'atu ili u svojim kućama, poslije farz namaza, počevši iza sabah-namaza devetog zu'l-hidždžeta pa sve do iza ikindije trinaestog zu'l-hidždžeta, četvrtog dana bajrama, uči se poznati tekbir: Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illAllahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-hamd.

Dakle, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas u: džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega. Za oživljavanje zaboravljenog sunneta će biti nagrada o kojoj govori Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u slijedećem hadisu: Prenosi Ibn Amr ibn Awf El-Muzeni od svoga oca a on od djeda, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Bilalu ibn Harisu: „Zapamti!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Zapamti Bilale!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Onaj ko oživi sunnet od mojih sunneta, koji se bude zaboravio poslije mene, njemu će pripasti nagrada kao i onome ko ga izvrši, bez toga da se njima umanji bilo šta. A ko uvede pogrešnu novotariju (bidat), sa kojom nije zadovoljan Allah i Njegov Poslanik, imat će grijeh kao i oni koji to budu praktikovali, bez toga da se njima umanji bilo šta od grijeha!" (Tirmizija)

Musliman je dužan da iskoristi ove dane i provede ih u istinskom ibadetu, ne želeći ništa drugo osim Allahovo, subhanehu we te'ala, zadovoljstvo i oprost. Svaki musliman, bez obzira da li bio na hadžu ili kod kuće, dužan je ovih deset dana provesti u pokornosti svome Gospodaru, svjedočeći svoj islam, iman i ihsan.

Ovo je vrijeme i dobrovoljnog posta. Dobrovoljni post bi trebao da bude ibadet koji je česta praksa svakog muslimana jer je Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kazao:" Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice odaljiti od vatre sedamdeset godina."( Buharija i Muslim) Naročito kada je u pitanju post devetog dana zu-l-hidždžeta (jewmu-l-Arefe - Dan Arefata), za kojeg je kazao Božiji Poslanik: "Vjerujem da će Allah za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu."

Prenosi Ebu Katadete el-Ensari, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Post po tri dana od svakog mjeseca i ramazan do ramazana su kao post cijelu godinu." Bi upitan o postu dana Arefata, pa reče: On briše grijehe učinjene godinu prije i godinu poslije. "Bi upitan o postu Ašure, pa reče: "On briše grijehe učinjene u prošloj godini!" (Muslim)

Post je jedan od najboljih načina približavanja Allahu, subhanehu we te'ala. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, kao što stoji u slijedećem hadisu: Prenosi Hunejde bin Halid od svoje žene a ona od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je postio Ašuru, devet dana zu-l-hidžeta, i od svakog mjeseca po tri dana (bijele dane)." (Tirmizija)

Deseti dan zul-hidžeta je prvi dan Kurban-bajrama. Ko se taj dan približi Allahu, subhanehu we te'ala, klanjem kurbana, prvom prolivenom kapi krvi kurbana Allah, subhanehu we te'ala, oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podijeli sadaku, Allah, subhanehu we te'ala, će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbijednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

Kao i za mnoge druge ibadete, tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Prvo čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban-bajrama je da klanjamo bajram, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi, postupio je po našem sunnetu." (Buharija i Muslim)

Allah, subhanehu we te'ala, kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Izvršavanjem te obaveze širi se osjećaj milosti prema siromašnim porodicama i potvrđuje humanost. Ovih činom se zahvaljuje Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je učinio dozvoljenim za jelo: „...tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine! (El-Hadz, 36-37)

Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, je govorio: "Najvrijednije što sam rekao ja i ono što su rekli poslanici prije mene u danima ove desetine je: LA ILAHE ILELLAH, VAHDEHU LA ŠERIKELEH.

U ovim danima treba što više doviti Allahu, moliti za oprost, klanjati dobrovoljne namaze, učiti Kur’an, dijeliti sadaku, pomagati prorodici, rodbini, braći i sestrama u islamu, starim i nemoćnim, djeci i bolesnim, te ih posjećivati u ime Allaha.

"Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga..." (Prijevod značenja, El-Hadž, 30) "Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise - znak je čestita srca." (Prijevod značenja, El-Hadž, 32) ■

Vrijednost prvih 10 dana zul hidždžeta

2010-11-07T03:23:00.000-08:00

Šehid Čečenije Almir Tahirović - Nune Rahimehullah

2010-09-16T23:53:00.000-07:00

Oženila muža sa 72 hurije

2010-09-12T23:47:00.000-07:00

Otpočinjanje i završetak ramazanskog posta na osnovu viđenja mlađaka

2010-08-12T01:10:00.000-07:00

(654) Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Kada ga (mlađak) vidite, postite, a kada ga vidite, mrsite se, a ako vam se zakloni, onda mu odredite[1].'“ Muttefekun alejhi. [2]

Muslim prenosi: „A ako se naoblači, odredite trideset (dana).“ A kod Buharije stoji: „Pa upotpunite broj na trideset (dana).“
وَلَهُ فِي حَدِيثِ أَبِي هُرَيْرَةَ : (( فَأَكْمِلُوا عِدَّةَ شَعْبَانَ ثَلَاثِينَ )).

(655) On prenosi u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu: „Upotpunite broj (dana) ša'bana na trideset.“ [3]
Prenosilac hadisa

Abdullah b. Omer – ibnul-Hattab ibnu Nufejl el-Kureši el-Adevi, Ebu Abdurrahman el-Mekki. Islam je primio u prvo vrijeme kada je bio mali i učinio je hidžru sa svojim ocem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, mu nije dozvolio da učestvuje u bitci na Uhudu zato što je bio premlad, ali mu je nakon toga dozvolio da učestvuje u bitci na Hendeku i svim bitkama nakon toga. Kaže Hafsa, radijellahu 'anha: Čula sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da kaže: "Doista je Abdullah dobar i pobožan čovjek!" Kaže Ibnu Mes'ud, radijellahu 'anhu: "Najsuzdržljivi od dunjaluka među svim kurejšijskim mladićima je Abdullah ibnu Umer!" Kaže Se'id ibnul-Musejjib, rahimehullah: "Umro je na dan kada je umro a na čitavom dunjaluku nije postojao čovjek sa čijim djelima bih volio da susretnem Allaha osim njega." Kaže imam Malik, rahimehullah: "Šesdeset godina je ljudima izdavao fetve." Kaže Zubejr, rahimehullah: "Hidžru je učinio kada je imao deset godina a umro je sedamdeset i treće godine (73 g.h.)." Allah da bude zadovoljan s njim.[4]

Tema hadisa

Hadis govori o obaveznosti otpočinjanja s postom mjeseca ramazana kada se vidi mlađak ramazana i govori o obaveznosti završavanja s ramazanskim postom onda kada se vidi mlađak ševvala.

Koristi hadisa

1) Obaveznost otpočinjanja ramazanskog posta viđenjem mlađaka.

2) Za otpočinjanje i završetak ramazanskog posta nije dozvoljeno koristiti proračune. Oko toga se slažu sva četiri imama, rahmetullahi alejhim. Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, prenosi idžma-konsenzus ashaba po tom pitanju i kaže: "Onaj koji se oslanja na proračune skrenuo je na straputicu, zalutao i uvodi novine u vjeri."[5]

3) Ukoliko se tridesetu noć ša'bana ne bude mogao vidjeti mlađak, tada se ša'ban upotpunjuje sa još jednim, tridesetim danom i nakon toga nastupa mjesec ramazan, jer mjesec ne može biti kraći od 29 dana niti duži od 30 dana, pa ukoliko se ne vidi nakon 29-og dana mlađak, ša'ban se nadopunjuje još jednim danom i tada nastupa ramazan.

4) Kada se na jednom mjestu u državi vidi mlađak, tada svim stanovnicima te države biva obaveza da sutradan otpočnu s ramazanskim postom. Ovo se odnosi samo na jedno mjesto (državu) a ne i na cijelu zemlju, po ispravnijem mišljenju na osnovu hadisa Kurejba i Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, kod Muslima (1087).

Imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda ibn Ebi Hermele, od Kurejba da ga je Ummu Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji. Kaže Kurejb: "Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je poslala Ummu Fadl. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, upitao me je Abdullah b. Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su postili i postio je i Muavija.' Rekao mi je Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Rekao mi je Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Ne. Ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Učenjaci kažu da Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinim viđenju mlađaka, a Muavija, radijallahu te'ala anh, je živio u Šamu, Siriji, i niko od ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku. Tako tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.

Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456.)

5) Ukoliko se u toku dana sazna za mlađak, obaveza je preostali dio dana ustegnuti se od hrane i po većini islamskih učenjaka taj dan treba napostiti. Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, kaže da ne treba jer se ima opravdanje.

6) Post mjeseca ramazana također završava viđenjem mlađaka narednog mjeseca ševvala.

7) Za nastupanje mjeseca ramazana dovoljno je da mlađak vidi samo jedna pouzdana povjerljiva osoba, dok je za završetak mjeseca ramazana neophodno da mlađak vide dvije osobe o čemu govore sljedeći hadisi.

[1] Odredite mu: Pronađite i odredite ga ispod oblaka, a rečeno je još i: odredite ga računajući mijene, ili: odredite mu kraj upotpunjavajući trideset dana.

[2] Buharija (1900, 1907), Muslim (1080).

[3] Buharija (1909).

[4] Vidjeti "Tehzibut-tehzib" 2/389-391 od Hafiza Ibnu Hadžera, rahimehullah.

[5] Vidjeti "Tevdihul-ahkam".

Izvor:http://www.el-bejan.com

ZAŠTO OBAMA POD PLAŠTOM NOĆI POSJEĆUJE AFGANISTAN?

2010-04-01T00:51:00.000-07:00

Sinoćna Obamina nenajvljena posjeta od šest sati leta, Afganistanu, potvrdila je da su njegova vojna strategija, mobilizacija dodatnih 30 000 vojnika i moralno podizajuća propaganda beuzpješne. Mudžahidi su čak uspijeli sručiti neprijatelja u ćorsokak do te mjere da Obama više nesmije posjećivati Afganistan tokom dana. Poput lopova dolazi i žurno se vraća tokom noći.

Slično je i sa njegovim govorom ordržanim u američkoj bazi sa tihim , strahom protkanim tonom, koji potvrdjuje veličinu straha i nepovjerenja američke vojske u Afganistanu. Takodžer, u Obaminom govoru nije bilo uopšte spomena o uspjesima američke vojske u Afanistanu niti radosnih vijesti za podizanje morala kod vojnika. Obama je priznao da su njihovi neprijatelji (Talibani) veoma odlučni i uporni protivnici, ali je ipak samopouzdano potvrdio da ipak neće poraziti amerikance.

Obamino priznanje da su Talibani odlučna vojska, ustvari , razotkriva američko shvatanje da se Talibani bez ikakvih poteškoća sa bezprijekornom odlučnošću bore. Okupatori u zadnjih devet godina , nisu uspjeli ni iz jedne manje oblasti protjerati Talibane. Usproskos njihovom korištenju svih raspologajućih vojnih sredstava uključujući brutalne zločine.

Da postoje spomena vrijedni uspjesi ili barem najmanji pomak, pogotovo u nedavnim operacijama u Mardži,osvrnuo bi se i izložio ih,svojim slušateljima u svome govoru. S druge strane, Obamina posjeta Afganistanu tokom crne noći, bez najave do pred sami dolazak helikopterom , Hamidu Karzaiju, glavnom vodji marionetske vojske u Kabulu, kako bi obavili razgovor od 25 minuta trajanja, je samo pokazatelj kako se amerikanci arogantno ponašaju sa svojim podredjenim. Podredjeni poslušno lažu svoju vjeru, ponos i savjest i pored toga njihovi šefovi nisu zadovljni, koji nežele da ih priznaju ni kao bilo kakav etnitet s kojim bi se mogli takmičiti.

prevod: Emetullah

Snaga tevhida

2010-03-18T08:57:00.001-07:00

1- Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja:

„I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike.“ (Prijevod značenja El-Enbija', 87-88.)

2- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

«مَنْ شَهِدَ أنْ لا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَـهُ، وَأنَّ مُـحَـمَّداً عَبْدُهُ وَرَسُولُـهُ، وَأنَّ عِيسَى عَبْدُ ا٬ وَرَسُولُـهُ، وَكَلِـمَتُـهُ ألْقَاهَا إِلَـى مَرْيَـمَ وَرُوحٌ مِنْـهُ، وَالْـجَنَّةُ حَقٌّ، وَالنَّارُ حَقٌّ، أدْخَلَـهُ اللهُ الْـجَنَّةَ عَلَـى مَا كَانَ مِنَ الْعَمَلِ»

„Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha jedinog Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Njegov rob i Njegov poslanik i Riječ od Njega koju je dostavio Merjemi i duša od Njega (koju je iz počasti prema njemu pripisao Sebi), i da je Džennet istina i da je Vatra istina, takvog će Allah uvesti u Džennet sa onim što bude imao od djela.“ (Muttefekun alejh: Buharija, 3435 i njegov je citat; Muslim, 28.)

3- Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

«مَا مِنْ عَبْدٍ قَالَ: لا إِلَـهَ إِلا الله ثُمَّ مَاتَ عَلَـى ذَلِكَ إِلا دَخَلَ الْـجَنَّةَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ عَلَـى رَغْمِ أنْفِ أبِي ذَرٍّ»

„Nema nijednog roba da kaže: 'La ilahe illallah-Nema istinskog boga osim Allaha' a zatim umre na tome a da neće ući u Džennet.“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao!“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao!“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao! Makar to ne bilo drago Ebu Zerru.“ (Muttefekun alejh: Buharija, 5827; Muslim, 94.)

4- I rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

«إِنَّ نَبِيَّ ا٬ نُوحاً صلى الله عليه وسلم لَـمَّا حَضَرَتْـهُ الْوَفَاةُ قَالَ لاِبْنِـهِ: إِنِّي قَاصٌّ عَلَيْكَ الْوَصِيَّةَ، آمُرُكَ بِاثْنَتَيْنِ، وَأَنْـهَاكَ عَنِ اثْنَتَيْنِ، آمُرُكَ بـ(لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ) فَإِنَّ السَّمَوَاتِ السَّبْعَ، وَالأَْرْضِينَ السَّبْعَ، لَوْ وُضِعَتْ فِي كِفَّةٍ وَوُضِعَتْ لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ فِي كِفَّةٍ رَجَحَتْ بِـهِنَّ لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ، وَلَوْ أَنَّ السَّمَوَاتِ السَّبْعَ وَالأَْرْضِينَ السَّبْعَ كُنَّ حَلْقَةً مُبْـهَـمَةً قَصَمَتْـهُنَّ لا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ، وَسُبْحَانَ ا٬ وَبِحَـمْدِهِ فَإِنَّـهَا صَلَاةُ كُلِّ شَيْءٍ وَبِـهَا يُـرْزَقُ الْـخَلْقُ، وَأَنْـهَاكَ عَنِ الشِّرْكِ وَالْكِبْرِ»

„Kada se Allahovom vjerovjesniku Nuhu približila smrt rekao je svome sinu: 'Ja ću ti ispričati svoju oporuku-vasijjet. Naređujem ti dvoje i zabranjujem ti dvoje. Naređujem ti 'La ilahe illallah', jer doista, sedam nebesa i sedam zemalja kada bi se stavili na jedan tas vage a na drugi tas vage 'La ilahe illallah', prevagnuo bi tas vage sa 'La ilahe illallah' ...“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 558; Ahmed, 6583. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u svojoj valorizaciji „Edebul-mufreda“, 426; i u Zbirci vjerodostojnih hadisa“, 134.)

Izvor: www.el-bejan.com

2010-03-12T23:46:00.000-08:00

Oh, žene Ummeta!

2010-03-02T23:06:00.000-08:00

Ušla sam na otvorena vrata ovog društva. Ušla sam na njih
i vidjela njegove pravougaonike. Ušla sam jer sam htjela da vidim u kakvom je
stanju(društvo). Shvatila sam da nema smisla provjeravati niti istraživati, jer
njegova vrata su širom otvorena i njegove tajne razotkrivene. Zapitala sam se o
stanju mojih sestara?

Zatekla sam ih ponižene , zabavljene vještackim i
atraktivnim izgledima kako trče za najnovijim modnim trendovima,povodeći se za
lažnim sloganima i takmičeći se govoreći

„Ja sam najbolja!“

Možete ih vidjeti kako se slobodno šetaju po tržnim
centrima,izgubljene na ulicama, trošeći novac. Na vječanima samo što nisu gole
obučene. Jedna drugoj se hvališu sa novim haljnama, štiklicama, novim nakitom.
Vidimo kako na svakoj drugoj zabavi obuku novu haljinu.

Posmatramo svu ektragavanciju, rasipništvo i bezciljnolutanje bez ikakvih skrupula. One zatvaraju svoja vrata i navlače zavjese da
nebi bile ometane od sparine ili prašine, bolnih vrisaka, plača, uzruptirajućih
šumova i rasplamsale vatre.

Kao da su stvorene same od sebe, ponižene su od
primamljujućih i kratkotrajnih ovosvjetskih uživanja i nehotično ili hotmimice zaboravljaju da imaju
pored svoje porodice i drugu porodicu, braću koja nisu rodjena braća. Njihova
veza sa tom braćom je jedna od najboljih ljudskih veza.

Ta braća su pokradena i
protjerana iz svojih domova, sa velikom tugom u srcu. Bivaju potlačena
od onih kojima je to naredba, zatvorena i ubijena.

Posmatramo kako njihove žene
svoje živote u svojim domovima žive u strahu i gladi. Same i uplašene zbog odvodjenja njihovih najbližih i bez skrbnika, u tamnim sobama bez svjetla, kao

poslijedica cijelog dogadjaja.

Ona se boji da neprijateljski vojnici ne provale na vrata i da ne oskrnave čast njenih najbližih. Briše suze sa lica svoga djeteta, dok
njegov stomačić pušta zvukove od gladi. Ono spava u sobi bez pokrivača i nemože
naći ništa toplije od naručja svoje majke, koja pokušava zaspati, ali nemože od
buke tenkova i eksplozija.

Sve ovo rade naši neprijtelji, koji su prislino okupirali
našu zemlju sa mržnjom i
neprijateljstvom kako bi krali i pljačkali.

Posmatramo leševe, krv, zatvaranja, mučenja i rušenja i
pored toga ove pomenute žene, zatvaraju svoje balkone i navlače zavjese i
okreću svoja srca.

Sestro, kako možeš mirno spavati, dok su oči od tvoje
sestre otvorene zbog buke tenkova i eksplozija?

Kako možeš uživati u svome životu, dok tvoja braća
prolaze kroz najteža iskušenja i svu tragediju?

Kako možeš uživati svoj život dok tvoja sestra prolazi
kroz šta prolazi?

Oh, potomkinje Hatidže, Esme i Asije! Zar nije vrijeme da shvatite da na ovom svijetu postoje
život i smrt, istina i laž, iskušenja i blagostanje, smutnja i temkin[1],
Islam i nevjerstvo (kufr).

Pitam se koliko žena se danas brine o stanju ummeta?
Koliko je žena plakalo zbog masakra u Džininu, Nebulusu i Refi?

Koja je od žena plakala zbog pada Kabula ili zbog pada
Bagdada?

Tako mi Allaha, medju ženama možete samo vidjeti one,
koje plaču zbog

„ slomljenih srca“ i nimalo ih ne rastužuje stanje u kojem se naša vjera i njeni
slijedbenici nalaze!

Oh, sestre, morate probuditi srca vaših muškaraca i
podigniti heroje na noge! Morate ustati i reći:“ Odbijamo poniženje,
potlačenje, jad i nered i neželimo se podredjivati krstašima!“

Morate podsticati vaše najmilije da idu na bojna polja iz
ljubavi prema Najvoljenijom, Gospodaru svijetova, Onaj, Koji najviše zaslužuje
žrtvovanje naših najmilijih, naših života i naših imetaka.

Ono što ti savjetujem,
moja sestro i jedino što se od tebe očekuje, kada ispratiš svoje
muškarce u Džihad, jeste strpljenje i zadovoljsto sa Allahovim naredbama.
Nebudi njihova prepreka na putu ka Dzennetu i Allahovom zadovoljstvu.

Kaže Allah subanahu we te'ala u suri Ibrahim u 3ćem ajetu:“ Oni, koji život na ovome svijetu više vole od
onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje da ga prikažu krivim!
Oni su u velikoj zabludi.”

Moja sestro, budi kao što su Hansa r.a, Nusejba bint Ka’ab r.a i
Safijja bint Abdulmutalib r.a bile, čiji
primjeri još danas postoje. To su one, koje se danas suprostavljaju poniženju i
osramoćivanju ummeta i podižu pobjedonosni bajrak Islama i Muslimana, sa krvlju
svojih svojih sinova, koji se bore protiv nevjerstva i uspostavljanja
komunističkih režima u zemljama Islama.

Moja sestro, zašto se ne ugledaš na Umm Suraka? Znaš li
uopšte ko je Umm Suraka? Ona je svoga sina poslala u Džihad u Afganistanu. Kada je šehidio, nisu
znali kako da je obavijeste, pa su pomislili da ako bi je šejh Abdullah Azzam r.a
obavijestio, bilo bi joj lakše. Šejh Abullah Azzam ju je nazvao, prenio radosnu
vijest i uputio riječi suosjećaja, koje Umm Suraka nisu bile potrebene. Radosno
je dočekala ovu prelijepu vijest. Odgovorila je šejhu:“Hvala Allahu za Surakin
šehadet, za jednu sedmicu ću poslati njegovog brata da udopuni njegovo mjesto!“[2]

Napisala Umm Azzam za Islamski časopis , Sawt El Džihad –
Glasnik Džihada

Prevod sa engleskog: Emetullah

[1] temkin je da nekome Allah da vlast i moć,omogućimu da izvrši šta je htjeo

[2] Ovaj dogadjaj se
spominje u u knjigi:“Uloga žene u borbi protiv neprijatelja“
od šejha, šehida Jusufa Ujejjrija rahimehullahi

POMOZIMO OSLOBADJANJE NAŠE BRAĆE U TAGHUTSKIM ZATVORIMA

2010-02-14T01:59:00.000-08:00

„METODE USTRAJNOSTI U ISLAMU“

2010-02-14T01:42:00.000-08:00

Uzvišeni Allah je svoju milost prema nama pokazao tako što nam je u svojoj knjizi Kur'anu i jezikom svoga Poslanika sallalahu 'alejhi we sellem, i u njegovom životu pojasnio mnoge metode i načine ustrajnosti i nepokolebljivosti. Poštovani čitaoče, neke od njih ti predočavamo ovdje.

1.PRIHVATANJE KUR'ANA

Uzvišeni Allah u tekstualnoj formi govori da je cilj zog kojeg je objavljen Ku'ran u jasno izraženoj formi upravo ustrajnost i nepokolebljivost. Odgovarajući na nevjerničeke sumnje Uzvišeni kaže:
“Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.”

Zbog čega je Kur’an izvor ustrajnosti?

• Zato što je Kur’an taj koji usadjuje iman I čisti dušu vezujući je za Allaha

• Zato što Kur’anski ajeti na srce vjernika silaze kao spas I olakšanje ne dozvoljavajući da srce koje spomenom Allaha postaje smireno, odnesu vjetrovi fitneluka.

• Zato što Kur’an kod muslimana doprinosi povećanju ispravnih predstava i vizija pomoću kojih je u stanju da stanje oko sebe dovede ured, tako da mu nepristranost pruža priliku da sudi ostvarima, a da takav sud ne donese nikakve poremećaj i da ono što kaže ne proturiječi dogadjajim I ljudima.

• Kur’an odgovara na sumnje koje podupiru neprijatelji Islama, kjafiri I munafici, a koji su živi primjeri koje je prvo stoljeće islama preživjelo. Evo nekoliko uzoraka takve vrste.:

• Kako se govor Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”(Ed Duha, 3) dojmio na dušu Božijeg Posalnika, sallallahu alejhi we sellem, nakon mušričkih govorkanja: “Muhammed je ostavljen I napušten...”?

• Kako su se na duše vjernika dojmile riječi Uzvišenog Allaha:”Eto, baš u iskušenje su pali...” (Et Tewbe, 49) kada je jedan licemjer molio: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.”?

Nije li to potvrda na potvrdu, povezivanje srca onih koji vjeruju, odgovor na sumnje i onima koji su na krivom putu naredba da se zašute? Tako mi Boga, jeste upravo tako!
Kamo sreće da oni koji tragaju za naukom u svojim nastojanjima Kur'anu i njegovom tumačenju posvete veću pažnju.

2.OBAVEZNO POSTUPANJE PO ALLAHOVOM ZAKONU
I ČINJENJE DOBRIH DJELA

Uzvišeni Allah je rekao:“ Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi što hoće.“ (Ibrahim, 27)

Katade kaže:“ Što se tiče ovog svijeta Allah će ih učvrstiti dobrom i djelom dobrim, a pod pojmom na onom svijetu mili se na kabur. Tako je preneseno od više selefija. Neka je hvaljen Allah kad kaže:“ A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupli, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri. ( En Nisa, 66) tj. na putu istine.

Ovo je sasvim jasno i očito. U protivnom hoćemo li ustrajnost očekivati od ljenčuga, nezainteresovanih, onih koji se prema činjenju dobrih dijela odnose inertno? One koji vjeruju i dobra djela čine Gospodar njihov će zbog vjere njihove na pravi put uputiti. Zbog toga je Poslanik s.a.w.s ustrajavao u činjenju dobrih dijela i najdraže djelo mu je bilo ono koje se neprestano prakticiralo, makar bilo i malo.

3.RAZMIŠLJANJE O PRIPOVJESTIMA O BOŽIJIM POSLANICIMA I IZUČAVANJE NJIHOVOG OPONAŠANJA

Dokaz za to je gvor Uzvišenog: „ A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogadjajima o poslanicima kazujemo zato dasa njima srce tvoje učvrstimo i u njima ti je došlaprava istina i pouka, i vjernicima opomena.“ (Hud, 120)

Ovi ajeti su objavljeni da bi učvrstili srce Allahovog Poslanika s.a.w.s. a sa njim i srca pravovjernih.

Kada bi, brate moj, malo razmislio o riječima Uzvišenog Allaha:“ Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!“ povikaše: „O vatro“, rekosmo mi , „postani hladna i spas Ibrahimu!“ I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih mi onemogućismo.“ (El Enbija, 68 -70)

Ibn Abass kaže: „posljednje riječi Ibrahima a.s kada je bačen u vatru bile su: „ Hasbijallahu we nimel –vekil“ (dovoljan mi je Allah i divan li je on pomagač)

Zar ne osjećaš smisao, suštinu čvrstine i nepokolenljivosti pred tlačenjem i patnjom. Dok ti razmišljaš o ovoj pripovijesti ona ulazi u tvoju dušu i osvaja te.

Kada bi razmislio o govoru Uzvišenog Allaha i pripovijesti o Musau a.s :“ Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Eš Šu'ara, 61 -62)

Dok razmisljaš o ovoj pripovijesti zar ne osjećaš krajniji smisao značenja čvrstine ko susreta sa silnicima i nepokolebljivosti u teškim momentima usred vapaja očajnika?
Kada bi sebi predočio slučaj Faraonovih čarobnjaka, a to je jedan čudesan primjer propasti koji je potvrdio istinu koja se nazirala sasvim očito.

Zar ne uočavaš uzvišeno značenje i smisao ustrajnosti i nepokolebljivosti ustabiljene u duši pred izazovom silnika koji će reći: “ Vi ste mu povjerovali" - viknu faraon - "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."(TaHa, 71)

Ustrajnost malog broja vjernika koju nikakva prijetnjane može poremetiti ogleda se u riječima njihovima: ” Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni -, "pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!“ (TaHa, 72)

Takav je i slučaj vjernika u suri Jasin, zatim vjernika iz Faraonove porodice, ashabul uhduda( nedžranskih mučenika) i drugih u čijim slučajevima je nepokolebljivost bila njauzvišenija lekcija.

4. DOVA

Jedno od svojstava pravovjernih Allahovih robovaje da se oni Uzvišenom Allahu obraćaju dovom kako bi ih učvrstio i učinio ustrajnim:

• „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao.“

• „Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše.“

• „Sva ljudska srca su kod Milostivog izmedju dva prsta poput jednog srce kojim Allah s.v.t. rasolaže kako hoće.“

• Poslanik s.a.w.s. bi često izgovarao riječi: „ O, ti koji srca preinačuješ, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“

5. SPOMINJANJE ALLAHA (ZIKR)

Spominjanje Allaha je jedna od najuzvišenijih netoda koja vodi ka smjelosti i nepokolebljivosti.

Razmisli o povezanosti izmedju ove dvije stvari naznačene u govoru Uzvišenog: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite smjeli budite i neprestano Allaha spominjite.“ (El Enfal, 45)

Zikr, je Uzvišeni učinio najuzvišenijom odrednicom nepokolebljivosti i čvrstine u borbi.

Razmisli o perzijskim i rimskim ratnicima i njihovim pancirima, kako im iako bili i brojniji od muslimanske vojske, nisu koristili. Muslimanska vojska je bila slabije opremljena i malobrojnija, ali su mnogo Allaha s.v.t. spominjali.

Čime je za nepokolebljivost i čvrstinu Jusuf, a.s. zatražio pomoć kada ga je zavodila žena izrazitog položaja i ljepote? Zar se nije skolnio u tvrđavu Meazallah, tražeći utočište i zaštitu kod Allaha, razbivši tako valove armije strasti o zidine svoje tvrđave.
Eto takav je bio učinak zikra, spominjanja Allaha u nepokolebljivosti pravovjernih.

Isječak iz Knjige:“ METODE U ISTRAJNOSTI U ISLAMU“
od šejha Saliha Muhammeda el Munedždžida
Prilog: Emetullah

NAŠOJ BRAĆI IZ MAOČE

2010-02-14T01:40:00.000-08:00

„NEMOJ DA IH SE BOJIŠ“

2010-02-04T22:02:00.000-08:00

„ZAR DA SE BOJIŠ MUŠICE?“

IBN QAJJIM EL DŽEWZIJJE R.A

{...“Ne bojte se njih, bojte se Mene ako ste vjernici.“}

PODSTICAJ NA USTRAJNOST U POZIVANJU NA ISTINU, NA NJENO OTOVORENO ISPOLJAVANJE, I NE STRAHOVANJE OD TIRANA I NJIHOVIH POMAGAČA[1]

Znaj da ustrajnost u kazivanju istine u lica onih, koji pomažu tirane, i pozivanju na „TEWHID“ (čisti monoteizam), kojeg oni preziru, kao i kritikovanje njihovih neispravnih božanstava i odbijanje njih i njihovih slijedbenika, je najbolji put za svakog onog, koji želi da bude od pomagača Allahove subhanahu we te'ala vjere, i od skupine koja Ga pomaže,i kojoj niko od onih, koji je preziru i protiv nje spletkare, bez Allahove dozvole nauditi nemože. [2] Ovdje govorim samo o „Tewhidu“ i pozivanju njemu, a ne o nekim detaljima koji mogu biti na štetu Muslimanima.

Neko će reći, da kada neko dodje u situaciju, gdje će biti ispitivan od državnih autoriteta, da to nije pogodno vrijeme za kazivanje istine, jer te pomagače tirana ne interesuje istina, već ono što ti je na umu kao i tvoje ubjeđenje, da bi te mogli proglasiti krivim i osuditi zbog njega.

Mi kažemo da je to istina, ali da ipak nema razloga da se ne nađe lijep pristup te da se istina koja će ih jako protresti i u njihova se srca usaditi, ne kaže. U svakom slučaju, veoma je bitno uzeti u obzir uslove i ljude na koje se ovo odnosi.

Čovjek koji je u pritvoru, i osjeća se nejakim i nemože da podnese razgranjavanje otvorenog ispoljavanja istine, nemora to uraditi, ali pod uslovom da ne izgovori ili podrzi riječi kufra, osim ako nije primoran na to. Mnogo ljudi u ovakvim situacijama popuste i traze opravdavanja za njihovo izgovraranje rijeci kufra, pravdajući sei da su bili primorani na to,zbog fizičkog zlostavljanja, ili zbog njihove slabosti u tim trenutcima. Ovo se zna dogoditi, pored toga da čovjek ima izbor da se u datim situacijama pravda koristeći nebulozne pojmove ili da odgovori na pitanje pitanjem ili da jednostavno kaže: „Neznam“. Ovo je pohvalnije učiniti, iz straha da se čovjek ne dovede u situaciju i ne dadne pogrešnu fetwu ili da govori o Allahovoj vjeri bez adekvatnog znanja. Mogu samo zaključiti da ovakvo postupanje, može spasiti čovjeka, da nekaže ono što nije, da izgovori riječi kufra, da ne pomiješa istinu sa neistinom, ili da prizna nečija lažna božanstva ili njihova iskrivljanja ubijeđenja ako nije primoran na to.

Kaže Poslanik s.a.w.s. u hadisu:

{„Ko god vjeruje u Allaha subhanhu we te'ala i Sudnji Dan, neka govori dobro ili neka suti.“}[3]

U mnogim zemljama,u većini slučajeva oni (pomagači tirana) dok te ispituju, ne polažu nimalo pažnje na to u šta ti vjeruješ, koliko na to šta govoriš na ulici ili u džmaiji protiv tirana i kako druge okrećeš protiv njih. Na nekim mjestima, ti to nemože ni naštetit sve dok ne potpišeš svoje ime na komadić papira kojeg ti daju oni,koji te ispituju. Onda je moguće da se kaže istina otvreno, bez potpisivanja bilo kakvog papira, kao što je takodžer moguće da braća koja su na „TEWHIDU“ kažu istinu bez da imenuju ili kritikuju određene tirane. Svaka situacija ima odredjeno šta se u njoj može reći isto kao i što svaka situacija ima svoje oklolnosti, i oni koji su na „TEWHIDU“ mogu lahko da saberu i oduzmu njihove faktore.

Pored svega, sta je najpreporučljivije za braću Muwehhide, pogotovo za one, koji su se zauzeli da pozivaju na istinu, jeste da ustraju u očima tirana, pa makar i bili fizički zlostavljani, mučeni ili da čuju razne uvrede. Ipak,taj Muwehhid nije ni prvi ni poslijednji, koji kroz to iskušenje prolazi, jer imaju njegovi prethodnici; Poslanici, oni iskreni pa potom šehidi. Koliko je Poslanika povrijeđeno a koliko njih ubijeno? Takodžer, koliko je onih pokornih slijedbenika, koji su ih slijedili, zavezano za buldoždere i rastrgano u komadiće? Ništa ih nije izdiglo naspram drugih vjernika, osim njihove vjere i pokornosti. Kaže Poslanik s.a.w.s. u sahih hadisu:

“Prethodnik šehida je Hamza, pa potom čovjek, koji nepravednom vladaru kaže istinu u lice pa potom bude ubijen.“[4]

Zato se čuvajte od ugađanja ljudima i izazivanja Allahove subhanahu we te'ala srdžbe. Radije izazivajte i ljutite ljude, da bi zadobili Allahovo subhanahu we te'ala zadovoljstvo, a poslije toga će lahko biti prodobiti i njihova srca i dominirati njima, dok će od tebe Allah subhanau we te'ala u njihova srca uliti strahopoštovanje.

Mnogo naše braće Muwehhida su ovako postupali u najtežim okolnostima, i to je ono što je ulilo strahopoštovanje u srca Allahovih subhanahu we te'ala neprijatelja. Prenosi Imam Amed i drugi od Ebu Sejjida el – Hudrija ( Allah da bude zadovoljan sa njim) da je Poslanik s.a.w.s. rekao:

“Neka nikog od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti čas smrti niti mu umanjiti nafaku.“[5]

Moj brate, Muwehidu, nemoj zaboraviti da su meleki svjedoci ovakvim situacijama i da Allah subhanahu we te'ala sve vidi i da je sve je zapisano. Neka bude zapisano, kako si se udaljio od Allahovih subhanahu we te'ala neprijatelja i približio svome Gospodaru i jedinom Pomagaču, i da ti to bude od koristi na Sudnjem Danu, kada ni imetak, ni djeca neće od pomoći biti, i samo oni koji čista srca pred svoga Gospodara dođu, biti će spašeni.

A oni, koji su odsutni od ovakve borbe...kajati će se i godinu poslije toga...

Kaže Ibn al – Qajjim rahmetulahi alejh u svojoj knjizi: „Ighathat al Lahfan“[6]

„Jedna od spletki Allahovih neprijatelja (šejtana l.a) jeste i ta, da ulije strah od svojih vojnika i saveznika u srce vjernika. Mnogi vjernici se ne bore protiv njih, niti se pridružuju u činjenju dobra i u odvraćanju od zla. Ovo je jedna od njavećih spletki protiv vjernika, o kojoj nas Allah subhanahu we te'ala obavještava:

{....To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!“}[7]

Svi učenjaci Tefsira su slažu da šejtan l.a. plaši čovjeka sa svojim saveznicima. Katadah je ovo ovako objasnio:

“ On ih(šejtanove saveznike) uveliča u njihovim srcima.“ Zato Allah subhanahu we te'ala kaže:

{...“zato se bojte Mene, ako ste vjernici!“}

„Što više brate tvoj iman jači, sve je manji strah od šejtanovih l.a saveznika, a što je tvoj iman slabiji , tada će u tvome srcu veći strah od njih prevladati.“

Da, jer kada srce obuzme strah od Allaha subhanahu we te'ala, onda u njemu nema više mjesta za strah od bilo koga drugoga. Kada čovjek spozna jednoću Allaha subhanahu we te'ala;da On posjeduje ogromnu moć, da je On, Onaj koji bdije nad svim, da je On Najmoćniji od svih, Uzvišeni, Onaj koji ima vlast nad svim. Zatim kada čovjek spozna Allahovu s.v.t. prisutnost, tada će sve ostalo biti tako sitno i nebitno, i neće postojati ta moć na zemlji a da će mu više značiti. Ako čovjek uspostavi ovaj koncept, oslonca i sigurnosti u Allaha s.v.t., i spozna da što god ga je zaobišlo , nije ga moglo ni zadesiti, a da sve sto ga je zadesilo, nije ga moglo ni zaobići, i da kada bi svi džini i ljudi se protiv njega udružili, nebi mu bez Allahove s.v.t. dozvole mogli nauditi. Ako čovjek spozna sve ovo, onda će ga Allah s.v.t ucvrstiti i u njegovo srce snagu uliti. Onda da sve zemaljske sile se protiv njega podignu, neće ga sa pravog puta, kojeg je on izabrao, skrenuti niti će ga od njegovog ispravnog vjerovanja odvratiti. Ovakvo iskušenje će mu samo povećati njegov iman i pokornost Allahu s.v.t.

{...“Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu bojali. – A dovoljno je to sto ce se pred Allahom racun polagati!“}[8]

Zaista, jedna od metoda , koje Allahovi s.v.t. neprijatelji i tirani koriste u ratu protiv vjernika, jeste metoda zastrašivanja i strahopoštovanja.. Ove metode su oni naslijedili od njihovog vođe, šejtana l.a. Kako god on – neka je Allahovo proklestvo na njega- pokušava urezati strašne slike njegovih saveznika u misli vjernika slike, kako bi se vjernici njih bojali, tako isto i njegovi saveznici rade. Pokusavaju dokazati svoju moc, i hvalisu se svojim brojkama, vojskama, oruzju, metodama mucenja, i agencijama za inteligenciju. Sebe visoko cijene i pricaju kako su dobri, davajuci utisak kako oni poznaju sve od sitne do krupne stvari u zemlji, i da oni rade ovo ili ono. Ovako ih Allah s.v.t. u Svojoj knjizi spominje:

{...“ Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plase onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne mo`e na pravi put uputiti!“}[9]

[1]Ovo poglavlje je uzeto iz autorove knjige:” La Tahzen Inn Allah Ma’ana”(“ Ne tuguj, zaista je Allah uz nas”)

[2] Ovo se odnosi na potpomognutu skupinu „At – Taifah Al – Mansoorah“ koju je Poslanik s.a.w.s. opisao u sahih hadisu: „Neprestano će skupina iz moga ummeta nositi emanet da'veta i naređivanja dobra i odvračanja od zla, neće im naškoditi oni koji ih u laž budu utjerivali niti oni koji se raziđu sa njima sve dok se ne ispuni Allahova odredba." (Buharija i Muslim)

[3] Prenesno od Ahmeda (2/267, 433 & 463), al – Bukhari (6018, 6136 & 6475), Muslim (47), Ebu Davud (5154), at Tirmidhi (2500) i ibn Hibban (506 & 516)

[4]“as Silsilah as – Sahiha”(374)

[5] „as Silsilah as – Sahiha”(168)

[6] 1/94

[7] Ali – Imran, 175

[8] El – Ahzab,39

[9] Az – Zumer ,36

MESO ISLAMSKIH UČENJAKA JE OTROVNO!

2010-01-31T00:16:00.000-08:00

Rekao je Ibn Asakir r.h. (umro 571 h.):

''Znaj dragi moj brate, Allah uputio i mene i tebe ka onome sa čime je On zadovoljan, i učinio nas obojicu od onih koji od Njega strepe i boje Ga se istinskom bogobojaznošću, da je meso islamskih učenjaka otrovno, i Allahovo pravilo u raskrinkavanju onih koji ih omalovažavaju je poznato, pa onaj ko svoj jezik usmjeri ka učenjacima da ih grdi i kleveta, Allah takvoga iskuša sa mrtvilom srca, prije nego što preseli sa ovoga svijeta''.

(Tebjinu kezibil-mufteri, str. 28)

Rekao je Ibn el-Mubarek: ''Onaj ko bude omalovažavao islamske učenjake, izgubit će svoj ahiret, ko bude omalovažavao vladare, izgubit će svoj dunjaluk, a onaj koji bude omalovažavao braću, izgubit će svoje častoljublje!'' (Sijeru e'alami-n-nubela, 8/408.)

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, često je znao kazati: ''Ovosvjetski život je čitav ispunjen tamom, osim onda kada se druguje sa islamskim učenjacima!'' (Džami'u bejjanil-'ilmi, broj 264, str. 236.)

Imam es-Sehavi, Allah mu se smilovao, kazao je: ''Ljudi ovise o svojim šejhovima, pa kada nestane šejhova, s kim nam preostaje živjeti!?'' (Fethul-Mugis, 2/320.)

Kada se jedan licemjer ismijavao sa ashabima, radijallahu anhum, govoreći: ''Nikada nisam vidio nešto poput ovih naših učača: imaju toliko velike trbuhe, lažan govor i tolike su kukavice pri susretu sa neprijateljem!'', Uzvišeni Allah objavio je riječi: ''A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.' Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci!'' (Et-Tevbe, 65.-66.).

OSLONAC NA ALLAHA SUBHANAHU WE TE'ALA

2010-01-19T05:24:00.000-08:00

2010-01-14T02:32:00.000-08:00

PISMO SESTRAMA MUSLIMANKAMA

Pisano olovkom

Umejme Hasan Ahmed Muhammed Hasan
Supruge od Šejha Ajemena El Zavahirija
-Allah ga sačuvao-

Sva zahvala pripada Allahu, Uzvišenom i neka je Allahova milost i spas na najboljeg od svih Poslanika, našeg učitelja, njegovu porodicu i njegove ashabe, koji ga u dobru slijede do Sudnjeg Dana.

Draga moja pobožna sestro, neka je Allahov mir i spas na tebe...

Već duže vrijeme želim da ti se obratim, i da ti pišem o velikim dogadjajima i teškom stanju u kojem se Islamski Ummet nalazi, ali su me okolnosti spriječavale, tako da sada uz Allahovu pomoć iskorištavam ovu priliku za moje obraćanje tebi, draga moja sestro.
Prvo bi se obratila, našim porodicama i našim najmilijima u našoj dragoj zemlji i poručila im da smo uz milost Svevišnjeg dobro i pod okriljem Njegove zaštite. U našim ste srcima i mislima usprkos velikoj udaljenosti.

Ovo je smisao ovog svijeta, dolazak na njega i opraštanje sa njime, dok se trudimo da ustrajemo na istini, na koju se pozivamo, kako naš Svevišnji Gospodar u Kur'anu kaže:

„I ne gubite hrabrost, i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“

Ako Allah htjedne, možda se i sretnemo uskoro, jer su Allahova pomoć i pobjeda blizu.
Poslije ovih riječi upućenih našoj rodbini i najmilijima, ove riječi koje slijede upućujem našim pokornim sestrama našeg dragocijenog Islamskog ummeta, razasutim u zemljama džihada po cijelom svijetu, našim dragim majkama, koje su svoje sinove poslale u borbu na Allahovom putu, da bi uzdigli ponos naše vjere Islama. Koliko sinova i muževa su samo otpremile i koliko ih je na Allahovom putu poginulo? Sve nas je zadesilo isto stanje; nalazimo se u džihadu,saburamo na istoj boli jer smo udaljeni od naših porodica i najmilijih, gubimo i žrtvujemo sve što imamo na Allahovom putu.Moja draga sestro, tako mi Allaha pored Kojeg drugog Boga nema, sve ovo nas neće spriječiti da pomognemo našu vjeru. I pored svega ovoga osjećamo zadovoljstvo, jer na je Uzvišeni Allah nad svim robovima izabrao i počastio Džihadom na Njegovom Putu, pomaganjem Njegove vjere i uzdizanjem Njegove riječi. Usprkos svim iskušenjima ne oskudijevamo ni u čemu i pod okriljem smo Allahove milosti. Zato moja draga i voljena sestro USTRAJ na ovom putu! Znaj da nema te supersile koja će nas zaustaviti, jer je Allah uz nas, i On je naš jedini skrbnik i naš jedini pomagač. Ne bojimo se nikoga osim Allaha Svevišnjeg i ustrajat ćemo na bilo čemu što nas zadesi nadajući se Allahovom obećanju, kako On kaže:
„Zar mislite ući u Džennet a još niste iskusili ono što su iskusi oni prije vas, koji su bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani, da bi i poslanik i oni koji su snjim vjerovali uzviknuli:Kad će već jednom Allahova pomoć?!Eto, Allahova pomoć je zaista blizu.“

Allahovom dozvolom, pojeda je blizu. Naš Gospodar nas neće iznevjeriti, ili ćemo pobjediti ili šehiditi, a nezna se šta od ovo dvoje je draže. U svakom slučaju ne posustajemo u našem radu za našu dragocjenu vjeru.

Molim Allaha da obaspe strpljenjem i ustrajnošću do smrti naše sestre svugdje u svijetu pogotovo u zemljama džihada kao što su Palestina, Irak, Čečenija, Somalija jer nas smo pobjeda ili šehadet očekuju.

„A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna!“

Podsjećam sebe prije svega pa onda moje drage sestre na naše prethodnice, žene ashaba , mudžahida, muhadžira i vjernika, jer su nam one najbolji primjeri i najbolji vodiči. Koliko pouka i mudrosti možemo naučiti iz njihovih životnih priča? One nisu nikada posustajale u borbi na Allahovom Putu, zato slijedimo i mi njihove stope. Najbolja medju njima je Hatidža radijallahu ahna, koja je pomagala Poslanika salallahu alejhi we selleme u njegovom pozivanju u Islam. Imala je običaj da podstiče Poslanika s.a.w.s :“Zaista, tako mi Allaha, tvoj Gospodar te nije napustio!Održavaš rodbinske veze, uslužuješ svoje goste velikodušno, pomažeš siromašne i riješavaš sporove medju zavadjenim“

Slično je postupala i Safija radijalahu ahna, hrabra junakinja bitke na Hendeku. Dok je sa drugim ženama boravila u utvrdjenju,kolcem je ubila Jevreja, koji je špijunirao oko utvrdjenja dok su se Muslimani borili protiv neprijatelja. Nije se bojala niti posrtala, bila je hrabra, hrabrija od mnogo muškaraca današnjice.

Da spomenem isto Umm Ammaru radijallahu ahna i njenu hrabrost. Ona je na Uhudu zadobila, dvanaest rana boreći se na strani Poslanika salallahu alejhi we selleme, a na Jemami je ruku izgubila.

Ove žene su naš uzor, dok samo Allaha se bojeći, pomažemo na pravom putu naše hrabre muževe.

Ovo posvećujem mojim dragim sestrama, koje su u zatvorima tirana

Poručujem im: U našim srcima ste i tako mi Allaha, uz Njegovu dozvolu, nećemo posustati dok vas ne oslobodimo, jer vi ste naš ponos a mi smo vaše sestre. Allah zna najbolje, da Njemu dovimo da vas žaštiti od svakog zla i ubrza vaše oslobadjanje.

Moje obraćanje svim ostalim Muslimankama svijeta

Prvo vas pozivam da budete pokorne i poslušne Allahovim naredbama jer tu je istinska sreća i na ovom a i na budućem svijetu. Pogotovo budite pokorne po pitanju pokrivanja hidžabom , jer to je odlika Allahove pokorne robinje. Ako ne ispuniš ovu obavezu, onda ideš šejtanovim l.a. stopama a znaš i sama draga moja sestro, da je kampanja protiv hidžaba jedna od najljućih borbi izmedju Islama i kufra .

Kjafiri žude da žena muslimanka ostavi njenu vjeru a korak ka tome je njeno otkrivanje tijela, a kada muslimanka ostavi propisano pokirvanje, ostavlja i njenu vjeru.

Pazi se ovoga, moja draga sestro jer zapad te želi samo kao sredstvo za nasladjivanje, i da preko tebe poništi Islamske propise a pokrivanje žene je prvi Islamski propis za Muslimanku, kako bi sačuvala svoju čednost i ponos.
Zapadnjački svjet ne želi da ispunjavaš propisanost pokrivanja hidžabom, jer tvoj hidžab ponizuje njihovu nisku i ništavnu zapadnjačku kulturu i njihov bijedni socijalni ustav.

Nevjernički zapad trguje sa ženom i njenom čednosti. Ne poštuju je i ona im dodje kao jevtina roba, koju za jevtine pare preprodaju od jednog do drugog kupca. Molim Allaha da nas sačuva od ovoga.
Pokrivena Muslimanka je poštovana kako u svojoj kući, tako i van nje i ona je kao skriveni dragulj i skupocijeni biser. Kaže Allah s.v.t.:

„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“

Ovako se obraća Allah subhanahu we te'ala svome Posalniku s.a.w.s i upućuje ga na ovaj veoma važan propis. Zato sestro moja draga, ne budi nemarna prema šerijatskom hidžabu da nebi time izgubila i ovaj i onaj svijet.

Potom savjetujem mojim dragim sestrama Muslimankama da svoje sinove odgajaju u pokornosti Allahu s.v.t. i ljubavi prema džihadu na Allahovom Putu. Postičite vašu braću, muževe i sinove da ustanu u odbranu Allahove zemlje, Muslimana i njihovih imetaka i da povrate sve što su neprijatelji bespravno uzeli i da se otrgnu od onih koji se dogovaraju sa neprijateljom i prodaju muslimansku zemlju.
Postičem vas takodjer da vašim dovama i imetcima pomažete mudžahide, kao i njihove porodice, žene i djecu i porodice zarobljenih i ranjenih mudžahida, jer su oni najpotrebniji te pomoći.

Podsjećam moje sestre na hadis Poslanika s.a.v.s. koji kaže:

„Post je najbolji štit a sadaka briše grijehe, kao što voda gasi vatru!“

U drugom hadisu kaže Poslanik s.a.v.s.:

„O skupino žena, čuvajte vaše jezike jer sam većinu vas vidio kao stanovnike Džehenema!“

Podjećam svaku ženu na njenu ulogu, da je ona mužev emanet i da sa njim treba rame uz rame da stane u odbranu naše vjere i naše zemlje. Ako ne može lično da uzme udio u džihadu, onda neka to učini svojim imetkom. Ako i ovo nije moguće onda neka poziva svoje sestre u mesdžidima, medresama, i drugim mjestima i podstiče na džihad na Allahovom Putu.Ako nije u mogućnosti onda neka to čini putem interneta. Neka piše i prenosi govor mudžahida, kako bi Allahovom dozvolom njen poziv dopro do ušiju i srca, koja Allahovom voljom neće ostati nemarna. Nadam se moja sestro, da nećeš posustati u pomaganju naše vjere, na tebi najdostupniji način.

Da još napomenem da mnogo pitanja dobijamo u vezi uloge žene u ovome trenutnom džihadu. Moram da kažem, a od Allaha je uputa, da je džihad danas Fard Ajn za svakog Muslimana i Muslimanku stime da sama borba za ženu koja nema mahrema nije jednostavna. Mi na različite druge načine možemo pomagati mudžahide, kao što je materijalna pomoć ili učestovanje u šehidskim akcijama. Koliko je samo sestara izvršilo šehidske akcije u Iraku, Palestini i Čečeniji,nanosivši neprijateljima ogromne poraze? Molim Allaha da ih sebi primi kao šehide a nas da uputi njihovim stopama.

Naša glavna obaveza je da pomažemo porodice mudžahida, da odgajamo i štitimo njihovu djecu. Naše muhadžirke veoma hrabro, strpljivo i sa ustrajnošću, pored svih iskušenja kroz koja prolaze, igraju svoju ulogu u džihadu, žrtvujući blagodati ovog svijeta za nagradu na onom svijetu. One gube svoje muževe, braću , očeve, djecu ali se uzdaju u Allahovu nagradu, a Allahu pripada sva zahvala.

Na kraju moga obraćanja podsjećam moje sestre da je Allah s.v.t. taj, Koji odredjuje naš život i naš kraj. Džihad ne ubrzava nečiju smrt, niti umanjava nečiji život. Džihad danas je Fard Ajn, jer je Allahov neprijatelj sa svojim marionetama, otpadničkom vladom zauzeo tri muslimanske zemlje i koncenzus učenjaka je da se otpadnici od vjere ubijaju.

Rekao je šejh , šehid Abdullah Azzam rahimehullahu da je džihad Fard Ajn još od pada Endelusa.

Zato što Mudžahidi pozivaju ummet da se priduži džihadu na Allahovom putu, mi drage moje sestre moramo uzeti udio u ovome, tako što ćemo podsticati i ubijedjivati druge na ovu obavezu.

Prenosim vam radosne vijesti, da je pobjeda blizu. Zapadnjački mediji vam prikazuju samo dio istine. Gubitci krstaša i čifuta je na mnogim poprištima borbe mnogo veća nego oni što predstave. Za sve vijesti sa polja džihada obraćajte se Mudžahidskim medijima, jer tu ćete naći tačne i precizne podatke, koji pobijaju laži zapadnjačkih medija. A mi smo vam živi primjer osmogodišnjeg otpora protiv krstaških napada i njihove nemoći. Allahovom dozvolom, vodimo džihad od Čečenije pa sve do Islamskog Alžira. Budite sigurni u Allahovu pobjedu, kako nas On u Svojoj knjizi opominje:

„Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“

Ostavljam vas u Allahovoj milosti i Njegovoj zaštiti!
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda salallahu alejhi we selleme, njegovu porodicu i njegove ashabe.
We selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Izvor : http://revolution.ansar1.net/
Sa engleskog prevela: Emetullah Umm Nura

POJAVA SVIREPOG VALA KOJI UNIŠTAVA AKIDU I AHLAK

2010-01-10T02:01:00.001-08:00

Na globalnom nivou, u ummetu današnjice, pojavio se svirepi val džahilijetske[1] kulture, koji kroz televizijske i druge medije uništava i akidu[2] i ahlak[3] ljudi. Ovaj val u stvarnosti je opasniji od nuklearnog oružja,koje je stalna internacionalna tema. Pošto ovaj val najviše uništava akidu i ahlak a svima nam je poznto da Islam ustvari podstiče ove moralne vrijednosti, stoga je Islamski ummet najveća meta ovog svirepog vala. Pored toga što je cijeli svijet zahvaćen od ovog vala, jedino pojedina ulema, Muslimani sa cvrstim imanom i pojedini učenjaci upozoravaju i govore o njemu.

Ovaj svirepi val nije ništa drugo do džehilijetska kultura prestavljena kroz razne mass medije pogotovo televziju, video, DVD i CD-ove, radio, magazine , tabloide[4], novine i knjige, a koji za poslijedicu uništavaju akidu i ahlak pojedinca. Islamski svijet uz krikove i sa plačom spoznaje ovu stvarnost.

Jedna od negativnih utjecaja televizije na čovjeka jeste to podsticanje životinjskih instikata u njemu, koji narušavaju ahlak pojedinca, dovodeći ga u kobno griješenje, koje je suprotno moralnim normama u društvu.Evo jedan važnih primjera iz istraživanja, naučnjaka, koji se zove Kartez. Izmedju ostalog on kaže:

“Emisije sa porno scenama i vizualacija porno trikova, gdje filmska zvijezda dočarava osjećaje zadovoljstva i nadražuje strast gledalaca na ovakav vulgaran način, su za djecu i tinejdžere veoma opasne!“

Ovaj naučnik je kroz analizu raznih grupa filmova za djecu zaključio i predstavio svoj zaključak u sledećoj statistici:

· 26,9 % filmova za djecu sadrže scene razvratnog sadržja

· 27,4 % filmova za djecu su o borbi protiv zla(čodovištima i vješticama)

· 15% filmova za djecu sadrže scene koje nadražavaju strast putem razvratnih scena

Takodžer postoje i filmovi koji podstiču nasilje, osvetu , zaplašivanje i brutalnost.

Ovaj argument je podržan sa rezultatima nuačnih otkrića učenjaka iz oblasti psihologije, koji kažu da prekomjerno gledanje televizijskih programa i filmova rezultira u šoku duše kao i sklonosti ka osveti i osjećaju samozadovoljstva sa takvim iskrivljenim moralnim vrijednostima.[5]

POVEĆANA DOSTUPNOST

Naučna otkrića od prije par godina navodno nisu uspijela upozoriti na ništioca akide i ahlaka. Umjesto toga povećana je produkcija televizijskih programa kao i njihova dostupnost na video kasetama, DVD-ovima, CD-ovima za svaku starosnu dob u domaćinstvu od nane i djeda pa do najmladjih. Allah subhanahu we te'ala kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ كَفَرُوا لَا تَعْتَذِرُوا الْيَوْمَ ۖ إِنَّمَا

تُجْزَوْنَ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ﴿٧﴾

„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.”[6]

RASPROSTANJENOST VALA KOJI UNIŠTAVA AKIDU I AHLAK

____________________________________________________

Mnoštvo rasprostanjenosti vala koji uništava Akidu i Ahlak putem raznih televzijskih kanala, napada ljude cijelog svijeta, Islamski ummet u ovom slučaju, putem raznih oblika i formi. Snimci džehilijjetske kulture su prezentirani putem TV filmova, VCD, DVD i CD-ova, kina, štampani u obliku slika,knjiga, magazina i dr. Ovo isto važi i za sadžaje priča i drugog materijala za čitanje.

Emisije, slike, zvuci i materijal za čitanje, koji uništavaju Akidu i Ahlak su prihvaćeni medju Muslimanima, potom odmah stavljeni u praksu od strane onih, čiji su Akida i Ahlak uništeni,a što rezultira u promjeni ponašanja. Cijelo društvo potom krene istim stopama, sve dok Islamski ummet na bude svoj svakodnevni život pretrpao ovim devijantnim ponašanjem, koje je nastranilo od ispravne Akide i ispravnog Ahlaka.

Iz drugog ugla posmatrat ćemo, humorističke imitacije sa kojim se putem raznih načina napumpava društvo. Jedan od njih je prinudjenost ženskih glumaca da se oblače u džahelijetsku nošnju.Ovo ide do te granice, da je Islamski ummet pod pritskom ove nastrane kulture koje uništava Akidu i Ahlak, gdje se od bezazlenog gledanja ovih scena dodje čak do stavljanja u praksu istih.

Poslanik sallalahu alejhi we selam opominje cijeli Islamski ummet da ne ispunjava ničije naredbe, koje se kose sa Allahovim subhanahu we te'ala zakonom. Rekao je Poslanik s.a.w.s

„Nema pokornosti onome, što je u nepokornosti Stvoritelju!“[7]

STANOVIŠTE ISLAMSKOG UMMETA

Muslimani se razilaze po pitanju ovog svirepog vala i dijele u tri grupe.

Uprvu grupu spadaju, oni zabrinuti Muslimani, čiji podignuti glasovi u znak protesta se čuju u mesdžidima, Islamskim školama i njihovim domovima.Oni zabranjuju svojoj djeci gledanje televizije, u kojoj nema nikakve koristi, Čak šta više zlo koje iz nje proizilazi je mnogo veće.Ovo su oni, koji osjećaju poteškoće u obrazovanju svoje djece, jer je danas malo medresa[8], koje su sigurne od ovog svirepog vala, dok su generalne institucije za obrazovanje već zagadjenje iskrivljenim Ahlakom.

Islamski ummet je treba da bude ona sredina, koja će brinuti i zaštititi Akidu i Ahlak njegove djece.On se brani od napada neprijatelja i mora da pruži sklonište od svih ispaljenih metaka na njega.

U drugu grupu spadaju dvolični Muslimani. U tajnosti oni uživaju u raznolikosti raznih prezentacija, koje uništavaju njihovu Akidau i Ahlak. Oni vjeruju da postoje odgovorna institucija, koja vodi računa o sadržaju programa i onoga što gledaju, tako da se pri geldanju osjećaju sasvim udobno,čak šta više ne grize ih čak ni savjest.Oni čak naprave i ugodjaj pri geldanju destruktivnih televizijskih programa, pripremajući razne grickalice i zakuske. Tako da se njihove duše stope sa onim što geldaju, priželjkujući da i oni sami u svojim životima rade ono što su geldali.Oni čak nisu ni svijesni da su već odlutali od ispravnog vjerovanja.

U treću grupu spadaju oni, koji za sebe tvrde da su Muslimani, ali njihovo ponašanje je mnogo gore od ove prethodno spomenute grupe.

Oni dok geldaju televizijske emisije priželjkuju da i njihova djeca budu kao oni glumci, pa makar bili i plesaci u pozadini na nekoj od televizijskih emisija. Za njih je najbitnije da postanu televizijske zvijezde, koje će zaradjivati mnogo novca. Oni opšte ne razmišljaju o Ahlaku, a o Akidi još manje. Šta je najbitnije jeste lijep i ugodan život sa ogromnim bogatstvom i svim luksuzima i po mogućnosti „biti slavan“. Da bi došli do ovog cilja, spremni su sve uložiti pa čak i ono što posjeduju njihova djeca. N'EZUBILLAHI!

Od ovog trenutka, njiova priželjkivanja nisu više tajna, već su razotkrivena. N'EUZUBILLAHI SUMME N'UZUBILLAHI!

Prva grupa, koja želi žaštititi Akidu i Ahlak se može brojčano usporediti sa ovom trećom, koja ustvari predstavlja taj svirepi val, koji uništava Akidu i Ahlak. Kada se treća grupa, spoji sa drugom, koja je zadovoljna i udobna dok gleda devijantne televizijske emisije, onda će rezultat biti većina, koja podržava uništavajući val, dok će Muslimani, koji se čuvaj od njega predstavljati manjinu.

Ovo je stvarnost. A šta je dokaz? Dokaz je to da muslimansko društvo danas više voli da sluša komičare nego ulemu, preferirajući više pjevačice i plesačice neko ustaze i šejhove, uvažavajući filmske zvijezde više nego učitelje Kur'ana i imitirajući komičare više nego imame ili hatibe u mesdžidima.

Možda ovo pretjerano i izdramatizirano zvuči, ali realnost je veoma jasna. Činjenica je da danas, ne samo glasovi uleme de se nemogu čuti, nego se umjesto učenja Kur'anskih ajeta napamet uče stihovi poznatih pjesama od omiljenih pjevača. Fe nestagfirullahal azim!

Televizijske emisije su dovele do drastične promjene u muslimanskom društvu. Od posjedovanja primjernog i lijepog Aklaka sve do društva koje više nema nikakvog filtera, i ne zna ni šta je ma'ruf [9] ni šta je munker[10]. U praksi ustvari se preferira ono što je zlo od onoga što je dobro i što Allah subhanahu we te'ala naredio!

Ovo znači da su ljudi sami sebi pogoršali svoje stanje.Još jedan od doprinosa ovome stanju je i uskraćivanje Allahove s.v.t. milosti zbog ovog zla što ljudi čine.

Kaže Allah s.v.t. :

إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا

بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ

„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“[11]

MIJEŠANJE DOBRA I ZLA

Zašto muslimasnko društvo nemože razlikovati dobro od zla? Zato što je njihov glavni mentor televizija, čiji su programi uvijek izmiješani i sa dobrom i sa zlom. Na televiziji su sve vrste laži od zavaravajućih reklama, koje u stvarnosti ne postoje i koje se u kontiunitetu prikazuju. Ove laži su potom uslijedjene sa programima, koji propagiraju dobro kao što su naučni programi i programi vjerskog sadržaja. Potom se prikazuju prono filmovi koji uništavaju Ahlak i Akidu, pa potom uslijedjuju vijesti, koje ne sadrže ništa poučno u sebi. I ovako muslimasnko društvo dolazi do toga da nemože raspoznati više dobro od zla, i što je najgore, djeca su takodjer zahvaćena od ovoga. Muslimani koji su do jučer mogli razlikovati Hak[12] od batila[13] su danas oni, koji su koji nemaju više granica u odobravanju batila kod njih većinom sve može.

Pojava ovog staleža, koji sve odobrava je nastala podsredstvom sistematskog uklanjanjanja zabrana kao naprimjer zabrane miješanja dobra i zla. A Allah s.v.t je zabranio miješanje dobra i zla u Kur'anu:

„I istinu sa ne istinom ne mješajte i istinu svjesno ne tajite!“[14]

Zbog ovog neprestanog miješanja istine sa neistinom,muslimansko društvo odbija da podržava hakk i da obacuje batil. I ovo dovodi do toga da duša naporedno odobrava i dobro i zlo.

Ovo u nastavku podržava širenje batila, i dovodi do toga da duša sa ovime osjeća zadovoljstvo.

I ovo dovodi do nastajanje ljudi čije duše nerazlikuju više dobro od zla. Kakav je onda Iman kod ovakvih, koji ne razlikuju više hakk od batila, dobro od zla?

Iman ovakvih slabi, a to dovodi do katastrofalne bolesti, koja je zauzela mega omjere i sistematski zavladala Islamskim ummetom. Ona se neprestanog pogoršava neprikladnim i razvratnim scenama na televizijskim ekrenima, miješanjem dobra i zla.

Zpitajmo se šta činimo da zaštitimo naš iman?

Izvor:www.theunjustmedia.com

Prevod sa engleskog: Emetullah Umm Nura

[1] Džehilijet obilježava predislamski period

[2] Vjerovanje

[3] Odgoj duše

[4] Vrsta dnevnih listova sa kratkim sažetcima dogadjaja

[5] Thibah Al-Yahya, Bashmat ‘alaa waladi/ Signs on my children, Darul Wathan, Riyadh,II Izdanje, 1412H, pg. 28).

[6] At Tahrim:06

[7] Hadis prenosi Ahmed u svom Musnedu #20191

[8] Islamskih škola

[9] dobro

[10] Zlo, zabranjeno

[11] Ar –Rad :13

[12] istinu

[13] neistine

[14] El Bekare : 42

BAKIR HADZIOMEROVIC -ŠEJTANOV SLUGA

2010-01-08T14:37:00.000-08:00

REAKCIJA NA PISANJE POJEDINIH PROFAŠISTIČKIH MEDIJA U BiH

2010-01-08T13:32:00.000-08:00

Koliko li ste samo puta stajali pred nekim čovjekom za kojeg slobodno možete tvrditi da je izuzetno inteligentan, ali, kada je islam u pitanju, jednostavno, vidite kako taj isti čovjek tone u blatu njegove individualne gluposti koja je izazvana mržnjom i nesnošljivošću prema islamu i muslimanima!! Duboko smo uvjereni da ste imali iskustva sa tom garniturom ljudi.

Kada neko izgubi osjećaj za pravdu, onda je on zasigurno osuđen kao ličnost koja se nimalo ne libi da nekome nanese štetu i nimalo ne razmišlja o pogubnim posljedicama svojeg antihumanog djelovanja. Jasno vam je da vam ponovo skrećemo pažnju na napade i, bez ikakvog govornog sustezanja, bezobrazluk nekih elektronskih medija BiH sa prostora genocidne Atilove „Republike Srpske“.

Naime, Atila je bio poznati hunski vođa koji je u svojem barbarizmu uništavao sve pozitivne oblike civilizacije. On je klao, ubijao, pljačkao, osvajao i prema nikom nije imao ni trunke milosti, jer je bio običan barbarin i divljak, obilježen još od ranog djetinjstva žigosanjem obraza, što je bio običaj kojim se izražavao divljački i ubilački duh Huna.

Međutim, kada je došao u dodir sa tadašnjom rimskom imperijom koja mu je otvorila vrata gostoljublja, iz političkih razloga, svakako, tada je ovaj mladi Hun promijenio svoje ponašanje i počeo je naginjati ka kulturnijem i svjesnijem ophođenju prema ljudima. Ali, na kraju je ipak umro u svojoj postelji kao pijani i razuzdani barbarin koji je u prvoj bračnoj noći sa još jednom od njegovih brojnih žena, iskrvario na usta i nos daveći se kroz svoje strasti u krvavoj tekućini njegovog tijela.

Kako nam sada neko može prigovarati a krasi se osobinama ovog barbara!?

Naš rad i djelovanje ponovo kritikuju oni isti ljudi koji se po svaku cijenu žele ulizivati Zapadu i to ni manje ni više, na leđima jadnih muslimana koji svakodnevno bivaju likvidirani od strane „civilizovanih ratnika protiv terorizma“!!

Zamislite samo, na naš rad reaguju novine i magazini pod direktnom upravom Republike Srpske, čiji je predsjednik niko drugi do Milorad Dodik. To je isti onaj što je prije dva mjeseca bio u „svečanom“ odboru dočeka Biljane Plavšić!

Ta je „gospođa“ učestvovala u ideološkom pripremanju genocida nad Bošnjacima u BiH rame uz rame sa njenim šefom, haškim zatvorenikom Radovanom Karadžićem.

Zar da „žuta štampa“ sa prostora kojima upravlja Dodik, koji bez trunke stida i srama u Beogradu dočekuje ratnog zločinca, zar da nam oni sada podmeću „patku“ kako mi pozivamo u terorizam i u „dizanje u zrak“ BiH institucija!?

cetnik-demokrata-big

Neka se zna da od 1992. god. mi dobro znamo da čitamo poruke velikosrpskih propagatora. Znamo mi dobro zašto oni to rade. To je ideološki profil njihovih „kršćanskih branioca iskonske zemlje pravoslavlja“!

Mi smo već ranije javno obznanjivali kako je naš portal javni informativni servis koji prenosi informacije o stanju muslimana u svijetu koji su direktno pogođeni zlom novih krstaških nasrtaja na integritet muslimana koji nemaju nikakve veze niti krivice zbog onoga što im se nanosi od boli, krvi i nepravde.

Zašto ti mediji nikada nisu raspravljali o izjavi bivšeg američkog predsjednika Džordža Buša koji je, pripremajući vojsku za rat protiv muslimana, naglasio: "Ovaj krstaški rat - rat protiv terorizma - dugo će trajati.“

Zar ovo nije kulminacija krstšakog fundamentalizma i vjerskog ludila!?

Portal PUT VJERNIKA nikada nije pozvao u terorizam, nikada nije pozvao u „oružane akcije“ protiv nemuslimana, već jednostavno samo prenosi izjave sa terena na kojima vlada krstaško-judeistička okupacija.

To što neki mediji citiraju dijelove tekstova sa našeg sajta, ta, to su prevodi sa engleskog i ti su sajtovi lahko dostupni svima koji govore engleski jezik.

Jezik mržnje, a ne jezik novinarske objektivnosti, izbija iz stranica tih medija koje ljude potiči protiv nas i pozivaju ih na neprijateljtstvo prema nama. Neprijateljstvo izaziva progone i socijološku diskfalifikaciju. To je njihov cilj!

To je već već viđen scenario. Kada okrenu ljude protiv nas onda na scenu nastupa fizička zabrana slobode kretanja i gašenje našeg portala što i jeste namjera tih „slobodoumnih demokratskih novinara“!!

Ponavljamo, mi imamo apsolutno pravo da prenosimo vijesti koje drugi mediji sa našeg govornog područja ne prenose, i to je naše pomaganje istine, jer je hajka protiv Istine odveć uzela maha i niko to ne smije zaustaviti!!

Kako prešutjeti 37.000 ubijene djece u Čečeniji od strane ruskih „patriota“!?

Kako prešutjeti 124.200 ubijene djece u Iraku od početka američke agresije na tu zemlju?

Kako prešutjeti 54.500 ubijene djece u Afganistanu u borbi protiv „terorizma“!?

Ratovi se vode u muslimanskim zemljama, a ne u Americi ili Evropi!

Gdje su tu ljudska prava!? Gdje su one „žestoke“ ženevske konvencije o ljudskim pravima!' Tu "patku" o ljudskim pravima su izmislili i uredili nemilosrdni krstaški dželati, jer je to u skladu sa njihovim interesima koje su izgradili na osnovi njihovog vjerskog radikalizma i ekstremizma i to samo kada njima odgovara.

Međutim, neka se zna da ovdje govorimo samo o urednicima dnevne politike protiv islama u svijetu. Ovdje ne govorimo o svim nemuslimanima općenito jer znamo da nisu svi isti. Nas uči naša sveta knjiga Kur'an da ne smijemo biti nepravedni prema drugima: „Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio...“1

Mi znamo da nisu svi Srbi četnici, ali znamo da su svi četnici Srbi!!

U jevanđelju po Mateji, glava 10, stih 34, stoji: „Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlji! Nisam došao da donesem mir, nego, mač!“

Mi samo možemo pretpostavljati da je ovo Isus rekao vjernicima kada je govorio o neposlušnim odbijačima istine u njegovo vrijeme, međutim, katastrofa je u tome što, ukoliko je tačno da je on to rekao, onda je to opasnost po sve one koji nisu kršćani, jer se kršćani nakon njega pozivaju na ove tekstove i time opravdavaju njihovu mržnju nad muslimanima, jer su sljedbenici Isusa jedan dio objave zapostavili time što su Bogu druga pripisali i odjednom su borbu za dominaciju Božje vjere preinačili u borbu protiv onih koji pozivaju u jedinstvo Jedinog Boga!

U jevanđelju po Luci, glava 12, stihovi 49-51, stoji: „Ja sam došao da bacim oganj na zemlju i kako bi mi se htjelo, kao da se već zapalio! Mislite li da sam došao da dam mir na zemlji!? Ne, kažem vam, nego razdor!“

Pa tako, u nekakvom kokodakanju o političkoj karti svijeta koja ne trpi promjene, o tome kako na svjetsku scenu nastupa nova religija ili vjera humanizma gdje su svi jednaki i gdje svako treba drugog poštovati i uvažavati njegove stavove da bi i sam bio poštovan i uvažavan, eto tako, kroz to kokodakanje političke elite u svijetu nama muslimanima su itekako zabranjena osnovna ljudska prava, a najosnovnije od svih je – sloboda govora i sloboda kretanja zemljom!

Zar će nepravedni ljudi iz redova nemuslimana svakodnevno izmišljati nešto samo da nas onemoguće i da nas se po svaku cijenu „otarase“!? Jednostavno, oni uvijek u nedostatku argumenata i valjanih dokaza, uvijek na kraju pribjegavaju dobro oprobanom receptu, kojeg su isprobali prije svega na Božijim poslanicima kroz historiju, da bi danas to iskustvo oprobali i na islamske misionare.

Zar ste vi nepravdeni novinari-kršćani zaboravili da, dok je Isus pozivao ljude u očitavanje jednoće samo Uzvišenom Bogu, dotle su njegovi neprijatelji rovarili u podzemlju društva u pokušaju da njegov identitet i autoritet prikažu kao prijetnju sigurnosti i bezbjednosti društva u kojem on živi i djeluje. To isto vi sada radite nama!

Svakako, ljudi koji ne prihvataju Božije riječi za vodilju u životu, ako su gluhi za taj sveti govor koji silazi iznad sedam nebesa, u Kur'anu koji je objavljen muslimanima, onda će prihvatiti retoriku običnih smrtnika koji će se natjecati u „krasnorječju“ ispunjenom mržnjom, ljubomorom, srdžbom, zavidnošću i odvratnošću prema misiji Božijih poslanika ma ko god oni bili i ma kojem narodu bili poslani. Tako će se ophoditi i prema nosiocima poruke sa kojima su bili slati ti isti poslanici.

sloboda-govora-lupaOdbijači Istine su kroz historiju uvijek aktivirali sve institucije koje su im bile na raspolaganju, a raspolagali su svim mogućim ministarstvima, kako ih oni nazivaju, - samo da spriječe širenje Istine. Dakle, u njihovim rukama su bili aparati „pravosuđa“, vladali su akademskim ustanovama, vladali su ekonomskim momentom u društvu, aktivirali su najozloglašenije i najperfidnije lažove i demagoge čiji je zadatak bio da do maksimuma „ocrne“ Božije poslanike, posjedovali su sredstva za javno informisanje, znači mediji su bili u njihovim rukama, iako to tada nije postojalo u današnjem obliku, aktivirali su mašineriju dobro plaćenih novinara koji su poput pacova i otrovnih stonoga ispunili svaku rupu u društvu pa čak i one koje počinju na slovo d...

To su radili jučer, to isto čine i danas!

Tako su se dosjetili flagrantnog kršenja ljudskih prava, prava kojeg Uzvišeni Bog daje ljudima, zabranili su Isusu ili Isau, alejhis-selam, slobodu kretanja da bi ga onemogućili u komunikaciji sa ljudima i da bi njegovo otsustvo sa scene ispunjavanja Božije misije kod ljudi izazvalo zaborav Objave i nemar prema Božjim riječima.

To je moguće samo ako im uspije da upropaste legitimitet i pozitivan autoritet Božijih poslanika kroz historiju.

Upravo danas, prema nama se isto odnose i ti perfidni novinari objavljivanjem informacija koje su samo izvučene iz konteksta (prevedenih) tekstova samo u nadi i želji da kod nemuslimana izazovu još veću mržnju i netrpeljivost prema islamu!

Dakle, u pitanju je potpuna satanizacija našeg portala i pokušaj onemogućivanja našeg rada i djelovanja. Svakako, time će se uskratiti blagovremena i tačna informacija onima koji sa velikim interesom prate događaje u svijetu i u direktnoj su vezi sa stradanjima i patnjom muslimana.

Ta njihova blebetanja o tome kako mi javno pozivamo na terorizam, ta, neka se zna, da su upravo oni ti koji pozivaju na teror protiv svojih neistomišljenika, zbog njihove gluposti i nemoći da razumiju ono na čemu su „oni drugačiji“ od njih!

To i jeste srž Hitlerovog nacional-socijalizma. Osuditi onog drugačijeg bez ikakvog razloga i argumenta!

Sram vas i stid bilo, vi koji se krijete iza novinarskog autoriteta. Historija će vam suditi!

Administracija portala „PUT VJERNIKA“

2010-01-08T13:20:00.000-08:00

PONOS MUSLIMANSKOG UMMETA

2009-12-29T22:56:00.000-08:00

AFGANISTANSKO DIJETE UBILO AMERIČKOG TERORISTU

2009-12-14T06:32:00.001-08:00

Hrabri, 14to godišnji afganistanski dječak je u Mamlahi, u Ninjihar provinciji. sabljom u vrat (24.09.2009) ubio američkog teroristu, nakon čega je sigurno uspio pobijeći.
Nije prvi puta da afganistanska djeca ubijaju okupatorske teroriste. Ovakva djela afganistanske djece su rezultat velikog bijesa zbog okupiranja i razaranje njihove zemlje i njihovih života.

Nampomenimo da je prije četiri godine 10to godišnji Sajid Abdul Karim u Bahto gradiću u Kandahar provinciji, sjekirom ubio američkog teroristu.
Prošle godine je jedan takodžer 10to godišnji dječak sa imenom Abdullah, u blizini graničnog prelaza u Mijunid u kandahar provinciji, benzinom posuo a potom zapalio američkog teroristu koji je na smrt izgorio! Allahu ekber!

Izvor:www.prisonerofjoy.blogspot.com
Prevod sa engleskog: Emetullah-Umm Nura

MUDRE IZREKE

2009-11-14T04:11:00.000-08:00

1. Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, između ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga što su propustili od dobrih dijela dok su bili živi, i zaista stanovnici dunjaluka čekaju smrt i nemilice upropaštavaju ono zbog čega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono što su propustili, niti živi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina čeka.”...

2. Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”SubhanAllah, jeli ovo moguće da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršava u koja će zamotati moje tijelo?!”

A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ” Dunjaluče , usitinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”

3. Ko misli da mu je neko veći prijatelj od Allaha mala mu je spoznaja Allaha. Ko misli da mu je neko veći neprijatelj od njega samog, sasvim malo zna sebe.

4. Prošlo je ono vrijeme sa kojim smo se mogli igrati; sada je vrijeme koje se sa
nama igra.

5. Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more. Zovnuo ga je i rekao : "Dobro jutro dječače, šta radiš tu?" Dječak se uspravio i odgovorio : "Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijeće." "Ali mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla." Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se :
"Ali za ovu zvijezdu ima smisla."

6. Hasan el Basri:
"Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče"

PRELIJEPE CESTITKE IZ IRAKA

2009-11-10T06:04:00.001-08:00

2009-10-30T12:26:00.000-07:00

2009-10-01T22:54:00.001-07:00

ABDULLAH AZZAM RAHIMEHULLAHI - "MOJE OČI PLAČU"

2009-09-28T01:43:00.000-07:00

NOVO! IGRICA GADJANJE KRSTASKE OTPADI BUSHA CIPELOM

2009-09-17T01:26:00.000-07:00

ES SELAMU ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE BEREKATUHU

Dok ovo krstasko djubre ne stigne Allahova s.v.t kazna i na dunja i na ahira, iskoristite priliku inshALlah koji puta virtulano da ga cipelom gadjate!

Allahmumar Zukni Jihaad Fi Sabilillah
Allahmumar Zukni Shahadatan Fi Sabilik
Allahumua Akhrijul Yahoodu min Baitul Maqdis
Allahuma Akhrijul Mushriqeena min Jazeeratul Arab
Allahumansur Al Mujahideen Fi Sabiliq khasatan Al Fallujah
Ameen.

Oh Allah Grant Me The Ability To Go For Jihad In Your Path
Oh Allah Grant Me Martydom In Your Path
Oh Allah Remove The Jews From Baytul Maqdis (Jerusalem)
Oh Allah Remove The Mushriks From The Lands Of The Arabs
Oh Allah Help The Mujahideen In Your Path And Especially In Fallujah

Ameen.

O, Allahu, počasti me Džihadom na Tvom putu,
O, Allahu, počasti me šehadetom na Tvom putu,
O, Allahu, ukloni Jevreje iz Bejt ul Magdisa (Jeruzalema)
O, Allahu, ukloni Mušrike sa arapskog poluostrva
O, Allahu, pomozi Mudžahide nad Tvome putu, pogtovo one u Faludži
Amin!

Play more free flash games at Multigames.com

HRABRE MUSLIMANKE AFGANISTANA

2009-09-16T00:39:00.000-07:00

Danas svijetlo Islama bliješti Afganistanom. Da bi se Šerijatski zakon uspostavio, 1.6 miliona šehida je prolilo svoju krv. Naše hrabre sestre, koje su se uz šehide borile su vrijedne spomena. One ne samo da su podnosile muke i poteškoće Hidžre na Allahovom Putu, nego su istovremeno podsticale, svoju braću, sinove i očeve da krenu putem Džihada na Allahovom Putu, dok su pojedine i lično na prvim linijama uzele udijela u borbi protiv komunista.

1979 godine, kada je tadašnji Sovjetski savez okupirao Afganistan, Mudžahidi Islama su se uspijeli oduprijeti ovoj okupaciji i odbraniti svoju zemlju. Muslimanke Afganistana su svojim doprinosom potpomogle taj otpor. Što se tiče broja tih žena on je veoma nizak, djelimično zbog utjecaja tradicionlane Afganske kulture, zbog kritične situacije i jednim dijelom jer je veliki broj civila zbog rata izbjegao iz Afganistana. Ali u odredjenom vremenu, Muslimanke Afganistana su potpomagale vojne operacije. Ovdje ćemo se prisjetiti nepoznate Mudžahide, čije dijelo će historija upamtiti, i od čije hrabrosti i dan danas Ruskim vojnicima se kosa naježi. O njoj će se govoriti u nastavku teksta, ali je važno sada napomenuti da je ova Mudžahida imala samo devet godina i da je postigla šehadet. Ovakve su bile žene Afganistana, slale su i hrabro bodrile svoje najmilje na frontovima.

Jedna od poznatih priča o hrabrim mudžahidama je i sledeća koja govori o „Jednoj hrabroj Muslimanki u bitki u Džalalabadu“, porijeklom iz Arabije, koja je učestovala u Afganistanskom Džihadu. Ona je pomenuta u sledećoj priči, koju nam je ispričao njen sin.

„HRABRA MUSLIMANKA IZ BITKE U DŽALALABADU“

Rodom sam iz Mekke i moja kuća je u neposrednoj blizini Bejtullaha.Tako je blizu da jasno možemo čuti svaki ezan. Uvijek sam bio oduševljen Zapadom i njihovim nevjerničkim manirima, tako da sam lahko postao žrtva njihove nevjerničke propagande. Kao i mnogi Arapi, pravio sam se da nečujem plač potlačenih Muslimana. Nako završetka mog školovanja, dobijam posao u jednoj avio-kompaniji i selim se u London. Nakon nekog vremena vratio sam se u Arabiju da se ženim. Bio sam zabavljen pripremama za svadbu, kada sam sreo jednog mog prijatelja, koji mi je ispričao da je rat izmedju Islama i nevjernika je počeo u Afganistanu i da su Rusi sa svim snagama krenuli da ugase Allahovo svijetlo. Oni su ti koji ubijaju i pljačkaju. Došlo je vrijeme da se Muslimani ujedine i skupa se odbrane od nevjerničke okupacije i da se pripreme za Džihad na Allahovom Putu.

Bio sam zaprepašten njegovim riječima, jer tada sam bio opčinjen bogastvom i dunjalučkim uspjesima i borba protiv nevjernika je bilo totalno suprotno mišljenje od moga. Odgovorio sam mome prijatelju Mudžahidu:“Ti si poludio!“ Vratio sam se kući i mojoj majki ispričao ovaj dogadjaj.

Dok sam joj pričao, gledao sam u njeno tužno lice. Šokirao sam se kad je počela da plače, moleći me:“Odvedi me u Džihad u Afganistanu, hoću da preselim kao šehid na Allahovom Putu!“

Riječi moje majke su me kao munja pogodile u srce. Prezirao sam i gadio se sam sebi. U glavi su mi se vrtile slike lica drugih majki, kao što je i moja, koje su žrtve nevjerničkih mučenja, a to sve zbog moje nemarnosti i nemarnosti drugih sličnih meni. Obavila je svoje ruke oko moga vrata i plakajući i dalje govorila:“Odvedi me u Afganistan!“ Njen plač me nanovo potresao.

Rekao sam mojoj voljenoj majci:“Draga majko, nema potrebe da ti ideš tamo, ja sam spreman da žrtvujem svoj život umjesto tebe!“ Odlučno je odgovorila:“Hoću lično da učestujem u Džihadu!“

Osjećao sam se bespomoćno radi njene čvrste odlučnosti. Dogovorili smo se da ja odem prvi i pobrinem se za smještaj i ostale potrebštine, pa bi se potom vratio po moju majku. Teško se pomirila sa time, ali je bila veoma radosna dok me ispraćala. Našao sam smještaj u Pakistanu i uputio se nazad po moju majku. Po dolasku kući bio sam obavješten da je moja majka jako bolesna i da se nalazi u bolnici. Požurio sam da pronadjem bolnicu u kojoj je se nalazila. Doktori su mi rekli da moja majka nema još mnogo preostalog vremena za život zbog njene teške bolesti. Zagrlio sam moju majku, i rekao joj da sam došao da je sa sobom povedem u Afganistan. Kada je to čula kao da je električni šok pogodio njeno staro i iznemoglo tijelo, moja majka je ozdravila.

Naredni dan me oduševilo, kada je moja stara nana došla i donijela svo svoje zlato, koje je donirala za Mudžahide. Oprostio sam se od moje djece i sa mojom majkom se uputio prema Pešvaru(Pakistan). U Pešvaru, moja majka je postajala sve nestrpljivija zbog čekanja i jake želje da ide na frontnu liniju. Zamolio sam mog emira(komandanta) za dozvolu da povedem moju majku sa mnom na front, na što je on izrazio želju da lično porazgovara sa mojom majkom. Moj emir je rekao mojoj majci, da je dovoljno učinila samim dolaskom ali da je veoma opasno da ide na frontnu liniju sa Mužahidima. Moja majka se nije usprotivila emirovim riječima, ali je bila veoma tužna. Ona je se vratila a ja sam ostao na frontnoj liniji sa namjerom da sa nje nikada više ne odem.

Prošlo je neko vrijeme i dobio sam obavijest da se moja majka od silne želje za šehadetom, ponovo razbolila, da stalno plače i da će tog i tog datuma doputovati u Islamabad. Uputio sam se prema Islamabadu. Jako me rasrdilo emotivno stanje moje majke. Rekla je da ovaj puta je došla da žrtvuje svoj život za vjeru Islam i da nema namjeru da se vraća dok to i ne ostvari. Poveo sam moju majku sa mnom na front u Džalalabad. Suze radosnice kod moje majke nisu prestajale da liju od silne radosti.“ Danas ćemo poraziti nevjernike!“, govorila je i njene stare i iznemogle ruke su tako jake izgledale. Kada smo se približili frontnim linijama, mladi Mužahidi su počeli tekbire donositi, vidjevši moju staru majku, kako odlučno želi da svoj život žrtvuje za Allahovu vjeru. Ovo su posebni trenutci, koji će u historiju ući. Neposredno poslije našeg dolaska, Allahovi neprijatelji su žestoko počeli pucati na Mudžahidske linije, dok su se uzvici Islama orili.

Samo oni koji učestuju u Džihadu, znaju koliko su ovi trenutci vrijedni za Mudžahida. Mudžahidi su postavili moju majku u zadnje redove, dalje od samog poprišta borbe.

Sa Bismillom i donoseći tekbire, pucala je na Allahove neprijatelje. Nakon 5 sati neprestane borbe, Ruski avioni su počeli bombardovati Mudžahidske redove. Svi mudžahidi su se povukli u rovove i bunkere, dok je moja majka i dalje ostala pucajući na svome mjestu. Digla je svoje ruke i dovila:“Oh, Allahu Najmilostiviji, podari mi šehadet!“

Dugo vremena je ostala na tom mjestu doveći:“Oh, Allahu ako nije Tvoja volja da postignem šehadet, onda me obraduj nagradom na Tvome Putu. Neželim da se na Sudnjem Danu sa tobom sretnem a da nisam nikakvog udjela u Džihadu imala!“

Allah subhanahu we te'ala uslišao dove ove stare majke, i podario joj da se sa zadovoljstvom u srcu vrati svojoj kući.

PRIČA O MLADOJ MUDŽAHIDI

Snažni ruski tenkovi su drobili kamenje pod sobom, dok su se planine tresle od njihove galame i slogana, koje je ruska vojska pjevala. Svako vozilo i svaki tenk je imao crvenu zastavu na sebi. Ruski vojnici su se bez imalo straha kretali, jer su bili obaviješeni da su sva sela u tom regionu Afganistana napušena i svo civilno stanovništo izbjeglo. Dok se ovaj konvoj nevjerničke vojske bezbrižno kretao kroz napuštena i popaljena sela, sa osvetničkim mislima u njihovim glavama nisu ni slutili šta će im se desiti...

Iznenada sa malog brežuljka, prema kojem su se kretali, počela je pucnjava. Ruske kukavice su počele tresti od straha, dok je neočekivana pucnjava bila sve jača i jača. Nprijatelj je otrpio nekoliko gubitaka, dok je ovaj neočekivani napad ulio strah u njihova srca i paniku u njihove vojne redove. Konvoj je stao i svi tenkovi, topovi i neprijateljski mitraljezi su počeli pucati u pravcu malog brežuljka, sa kojeg je dolazila pucnjava. Sav brežuljak je bio razoren od kontra- napada ruske vojske. Oblaci dima od granata su prekrili nebo. Rusi su bili ubijedjeni da su uništili napadače. Odlučno su krenuli prema razorenom brežuljku, dok nije i sa desne strane tog brežuljka ponovo počela jaka pucnjava. Ovaj napad je pobio mnogo više komunističkih vojnika i dosta njih se zbog panike i straha razbježalo glavom bez obzira. Zbog haosa medju njihovim redovima, mnogo ruski vojnika je pucalo i ranjavalo svoje drugove.Rusi su ponovo uzvratili razarajućim kontra- napadom na mjesto odakle je pucnjava dolazila, sve dok pucnjava sa tog mjesta nije potpuno utihla. Zbog nespremnosti i loše pozicije, ruski tenkovi su se imedju sebe gadjali, tako da je se crvena revolucija u svojoj sopstvenoj krvi gušila. Rezerve municije su se polahko trošile i ruski komandanti su smislili novi plan za napad, na mjesto odakle je pucnjava dolazila. Neprijateljska vojska je sa kalašnikovima i minobacačima počela opkoljavati mjesto pucnjave. Kada su opkolili i pretražili svo mjesto, u čudu su se čudili kuda je napadač mogao tako brzo nestati jer je čak šta više bilo veoma teško i preživjeti onakav razarajući kontra- napad. Pretražujući to mjesto, ruski vojnici su naišli na tragove krvi na tlu. Sa strahom su pratili sitne korake natopljene svježom krvlju, dok nisu došli do jedne stijene, gdje su se njihovi pogledi skamenili. Naslonjena na stijenu sa kalašnikovom u ruci ležala je mrtva, mlada devetogodišnja Afganska djevojčica, ista ona koja im je toliki gubitak zadala, i unijela toliki haos u njihove redove, a umjesto koje su Rusi mislili da je cjeli odred Mužahida. Ova djevojčica je tokom evakuacije, odbila da napusti selo i zaklela se da će osvetiti krv njenih roditelja. Njene sićušne rukice su se digle u odbranu Islama. Ova mlada djevojčica je primjer nevinosti i mladosti našeg ummeta, koja je krenula stopama svojih prethodnika, očekujući šehadet na Allahovom Putu. Prodala je svoj život Allahu subhanahu we te'ala dok je kjafirima pokazala da je hrabrost jedne devetogodišnje Afganske djevojčice dovoljna da im nanese ovolike gubitke. Njihovi snovi o zauzimanju ove zemlje su iluzija, jer će poniženi iz nje otići.

Ova mlada djevojčica je neprijatelju pokazala da su sjećanja na prethodnike Islama još prisutna, i da sestre Mauza i Muaza radijallahu anhu (djeca koja su ubila Ebu Džehla) i dan danas postoje. Oh Allahovi neprijatelji, sve dok ovakve djevojčice postoje, vaši prljavi i gadljivi ciljevi nikad neće biti ostvareni!

PRIČA O SAIDI BIBI

Saida Bibi je bila 16-to godišnja djevojčica, iz malog mjesta Astor(ili Istor) iz Lughman provincije u Afganistanu. Njen brat Šjehr Afzal je bio zagorijeli komunista. Od početka crvene revolucije, Rusi su ubijali nevine civile, žene i djecu. Jednog dana su Rusi i još vojnika iz crvene armije, okupirali jedno selo u blizini mjesta, gdje je Saida živjela. Oblaci crnog dima su se izdizali iznad porušenog sela, ulice i kanali su bili puni krvi ubijenih žena i djece. Saidin brat je u kući sjedio sa svojim prijateljima, komunističkim vojnicima, dok ih je Saida posluživala. Prišla je svome bratu i čestitala mu:“Postigao si veliki uspijeh, pobio si neprijatelje revolucije, i ponosim se tobom! I ja bih volila da vas pomognem protiv neprijatelja, i zato vas pozivam da večeras budete gosti u našoj kući!“, obratila je Saida prijateljima svoga brata ovim rijčima. Njen brat i njegovi prijatelji su pristali na ponudu.

Ova hrabra djevojčica je spremila za njih hranu i poslužila ih. Poslije jela, ruski vojnici su se oduzeli od velike količine popijenog vina i pospali. Saida je pričekala dok svi nisu utonuli u duboki san, potom uzela nož i poklala sve ruske vojnike. Nakon ovoga, probudila je svoga brata, i rekla mu:“Voljeni brate, probudi se da vidiš tvoje prijatelje!“

Kada je njen brat vidio mrtva tijela ruskih vojnika oko sebe počeo je galamiti na svoju sestru, na što je ona ponosno odgovorila:“Žašto si tako šokiran, uradila sam isto što i ti. Tvojim očima si gledao zlodjela, koja su tvoji prijatelji počinili, pa sam pomislila da bi i Rusi a i oni koji ih slijede, trebali biti istom mjerom poniženi.Muslimanske žrtve se moraju osvetiti, da bi Afganistan jednog dana bio slobodan!“

Brat, čuvši ove riječi svoje sestre, zatražio je od nje halala, na što mu je onda odgovorila:“Iako bi ti ja halalila, znaj da Allah, ova zemlja i ovaj narod to nikada nebi učinili!“ rekavši ovo Saida je ubila i svoga brata. Saida je kasnije postigla šehadet u jednom od ruskih napada. Njen primjer hrabrosti će se pamiti u historiji Afganistana. Rekao je Allahov Poslanik salallahu alejhi we selleme:“Prvak šehida je Hamza, potom onaj ko kaže istinu nepravednom vladaru pa ga ovaj ubije.“

Islam nije došao da toleriše Kufr (Nevjersto), već je došao da oslobodi čovjeka od robovanja stvorenjima a da uputi na robovanje Stvoritelju!

Izvor: http://fissabilillah.over-blog.com

Sa francuskog prevela : Emetullah

„ŠTA CE TE ODGOVORITI KADA BUDETE PITANI?“

2009-09-16T00:26:00.000-07:00

Od Šejha , Šehida Abdullaha Ar – Rušuda rahimeullah

Poslije atentata, kojeg je izvršio saudijski otpadnicki rezim, na uvazenog šejha Hamuda al Faradza rahimehullah, u As –Sulej distriktu, isti rezim je bezstidno izjavio , kako su Mudzahidi arapskog poluostrva odgovorni za ovaj dogadjaj. Povodom ovog dogadjaja, Šejh Abdullah Ar – Rušud , Allah ga nagradio najvecim stepenima Dzenneta, je objavio sledece pismo pod nazivom:

„ Sjecanje na Šejha Hamuda Al – Faradzza r.a.

“ „ Allahovom s.v.t. voljom, krv uvazene familije Faradzz je prolivena danas. Allahovom s.v.t. voljom ce i amerika ce nestati. Allahovom voljom, za oskrnavljenu cast sestre Muslimanke u Iraku, Palestini ili Afganistanu, bolje da i cijela zemlja nestane. Gledajuci na ovo sve, gdje je nestala ona ljubomora? Gdje su Muwehhidi? Gdje su oni što strahuju od Gospodara Svjetova, Vladara Sudnjeg Dana? Šta ce te odgovoriti Allahu s.v.t. kada budete pitani, za vašeg brata Ibrahima Ar- Rajisa, koji ništa loše nije uradio, niti nepokoran bio, a koji je ubijen samo za zadovoljstvo krstaša, Buša i njegovih vojnika. Da li znate, o uceni, poznavaoci nauka, hadis Qudsi u kojem Allah s.v.t. poducava Svoga Roba:“O sine Ademov, razbolio sam se a nisi me obišao! Odgovrio je:“ Pa kako cu te obici? Ti si Gospodar svjetova?“ Allah s.v.t. odgovara:“Jesi li znao da je moj rob bolestan, a nisi ga obišao? Da si ga obišao, našao bi Mene kod njega!“ Uzviseni s.v.t. je u drugoj predaji takodzer rekao: „O sine Ademov, bio sam gladan a nisi me nahranio!Odgovorio je:“ Kako da te nahranim, Ti si Gospodar svjetova?“Allah s.v.t. je odgovorio:“Jesi znao da je Moj Rob gladan bio, a nisi ga nahranio? Da si ga nahranio, našao bi mene kod njega!“ Šta cete reci, o vi Muslimani, o porodico Al – Zilfifova, o porodico Al – Feradzova, o vi ljudi arapskog poluostrva, o Ummete Muhammedov s.a.w.s.? Iskreni Allahov rob, je ubijen, njegov sin i njegova zena zarobljeni, i ništa ne radite? Šta ce tvoja svijest odgovoriti kada bude pitana? I povodom ovog tuznog i tragicnog dogadjaja, dajemo obecanje porodici Al – Feradzz, kao i porodicama naše ostale potlacene brace i sestara; obecavamo svima njima da cemo Allahovom dozvolom povratiti njihov narušeni ponos i osvetiti njihovu prolivenu krv, a Allahovom voljom to mozemo. Tako mi Allaha, tako mi Allaha, nikada necemo prihvatiti nepravdu nanešenu nasoj vjeri. Tako mi Allaha, ubistvo jednog jedinog Muslimana, nije gubitak Muslimana kao Muslimana. Mnogo je veca šteta sto se krstši potpomazu protiv Muslimana u arapskom poluostvru, proljevajuci Muslimansku krv da bi samo zadovoljili krstaše i njihove namjesnike. Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, necmo prihvatiti ovu nepravdu, sve dok uz Allahovu s.v.t pomoc ne osvetimo vašu prolivenu krv!“

Prevod sa engleskog : Emetullah

PRICA O MOME MUDZAHIDU

2009-09-12T13:55:00.000-07:00

Dovukli su ga u predvecerje na volovskim kolima. Na sebi je imao vojnicko odijelo koje je bilo umazano krvlju. Na nekim mjestima je bila izmiješana sa blatom, a na nekima je krv, blistavo crvena, još uvijek bila svježa… Nije prošlo možda ni par sati otkako se sve to desilo… Svi su nijemo stajali oko tijela mrtvog šehida, oko njihovog voljenog Ahmeda. Stajali i cutali. Znali su da neko mora obavijestiti njegovu mladu suprugu da je Ahmed poginuo. Niko se nije usudjivao pokucati na vrata…

Tišina je stezala svojim košcatim šakama sve oko njih, bilo je tako tiho da se cak ni vrapci nisu culi… Odjednom zaškripaše vrata i kroz njih izviri jedna mala kuštrava glavica. Bila je to Samira, Ahmedova kcerkica. Nije imala ni tri godine, ali je dobro znala šta se dešava. Najviše je pamtila babino dugo izbivanje od kuce, pa je stalno pitala svoju mamu kada ce im babo doci. Cim je ugledala vojnike, zapita ih: "A gdje je moj babo?"

Pitanje odjeknu poput zvuka ispaljene granate narušavajuci ovu muklu tišinu… Niko ništa ne odgovori. Zacuvši da se nešto dešava, vrata se širom otvoriše i na njima se pojavi Amela. Gledala je po prisutnima tražeci medu njima svog Ahmeda, ali ga ne ugleda. Pritrca kolima molecI Allaha da ne bude u njima njen Ahmed. Cim ugleda njegovo lice, vrisnu bolno i poce da jeca ...

Suze su tekle same od sebe, ležala je na njegovim grudima gorko jecajuci. "Mama, mama, šta je bilo, što placeš" - zapita je Samira dok joj je prilazila". Mama, zašto babo tu leži, šta mu je to na odijelu?"

Samira se pribi uz majku pa poce i ona plakati.

"Amela", zovnu je neko od prisutnih", hocemo li ga ostaviti kod tebe dok mu sutra ne klanjamo dženazu.”

Pitanje kao da je dolazilo iz neke daljine, jedva je shvatila šta je pitaju, samo je nijemo klimnula glavom u znak odobravanja. Uzeše ga sa sobom i unesoše u kucu. Amela je išla za njima pognute glave brišuci suze sa lica, ali ko može to more da zaustavi. Samira se pribila uz majku, oci su joj bile crvene i iz njih su tekle nevine djecije suze.

Položili su ga na veliki kuhinjski sto. Lijeva noga mu je bila slomljena pa je onako beživotno visila padajuci sa stola. Noc se spuštala blago i polahko uvlaceci se u Amelinu sobu, pritiskajuci njeno mlado i bolno srce.

A zaista je bilo bolno. Jer, evo vec duže vrijeme, spopadaju je bolovi na srcu, ali je samo odmahivala rukom misleci da ce to proci, medutim, taj je bol sada bio još jaci. Sjedila je u uglu sobe i promatrala to beživotno tijelo u kojem je, do prije koji sat, bujao život, radale se nade i ideje i koje se kretalo, smijalo, pricalo, milovalo, a sada samo mrtvo i nepomicno leži.

"Nije me bilo nimalo strah, " rece ona", a i što ce me biti, pa to je moj muž s kim sam dijelila i dobro i zlo. Kad mi nije nikada naudio dok je bio živ, zašto bi sada kada je mrtav. O, moj Bože, kako je teško navici se i reci da je rahmetli."

Prišla je svom Ahmedu i pocela mu brisati krv sa lica, ucini joj se kao da ce te njegove usne nešto reci, da ce se pomaci, da ce dozvati: "Amela, Amela", kako li su samo te rijeci bile slatke. A i te njegove oci iz kojih je donedavno uvijek nešto tajanstveno iskrilo, sada su ugašene i beživotne. Primakla se i poljubila ga, baš kao nekada. Nije je bilo stid, jer, ipak, on je bio njen, a molice Allaha da ih ponovo spoji u Džennetu… Ja Rabbi, ti nas ucini od dženetlija, a mene ucini princezom svih hurija, ja Rabbi Ti sve cuješ i Ti sve vidiš, pa primi ovu moju molbu. Amin."

Gledala je u njega, dodirivala ga, privijala njegovu glavu uza se, ljubila je, brisala sa nje krv i blato, a kao da je svo vrijeme išcekivala da progovori, da se podigne, da ustane, ali njen šehid ležao je nepomican, dostojanstven i lijep, kako samo šehidi mogu biti. Još cu makar ovu noc biti sa njim, još ove noci ce biti moj, a poslije neka mi ga hurije cuvaju dok ja ne dodem."

Uzela mu je nogu i lijepo je namjestila da izgleda kao da je citava i zdrava. Primace mu se još bliže i leže pored njega. Neko bi pomislio da je poludjela, ali niko ne može da osjeti ono što je osjecala, njena ljubav prema njemu je bila velika. Na momente joj je na um padalo da se i sama ubije, da što prije bude sa njim, ali, ako se ubije, teško da ce vidjeti Džennet, a to znaci da ce izgubiti zauvijek svog Ahmeda.

Citala je u Kur'anu da su šehidi živi, da im Allah šalje svoju nafaku, u dubini svoje duše osjecala je istinitost tih rijeci. Zna samo jedno da mora da živi dok se ne preseli na bolji svijet". Moram da živim i othranim ono jadno malo siroce koje možda nije ni shvatilo da joj je babo preselio na Ahiret, o moj Allahu, olakšaj, a ne otežaj, jer ako sada ne umrem od ovog silnog bola koji me razdire, onda cu stvarno dugo da živim.”

Citavu noc nije ni oka sklopila. Ahmed je bio tu. Pred ocima je imala njegov nasmijani lik, prisjecala se njihovog vjencanja. Cinilo se da niko nije bio sretniji od nje tog momenta. Život im je bio tako lijep, a još kada je mala Samira svojim bistrim krupnim okicama ugledala ovaj svijet, sreci nije bilo kraja. Svaka slika se poput noža zarivala u njeno srce kidajuci ga dio po dio. Svaka pomisao o njemu bi izazivala bol, suze su tekle same od sebe, grudi su bile pune tjeskobe, disala je teškim uzdisajima, sve je boljelo, pa cak i ova kuca i ovi zidovi sve je podsjecalo na Ahmeda.

Ležeci uz svog Ahmeda tako je i docekala jutro. Narod je poceo da dolazi izražavajuci svoju žalost. Svi su je tješili da bude strpljiva, da se nada Allahovoj nagradi, da se pobrine za svoju malu Samiru, koja je sve to promatrala iz ugla sobe dok joj se na licu odražavao osjecaj tuge. Izgleda da je i ona shvatila da babo više nece doci i zagrliti je kao nekada i postaviti na krilo pitajuci je da li je još koju suru naucila. Ah, kako li je samo bio topao taj zagrljaj. Kao da i sada osjeca te nježne i tople babine ruke kako je ceškaju po kosi…… Suze su klizile niz to malo sicušno lice kao kapljice kiše kada klize po staklu. Znala je Samira da se ovim oprašta od svog voljenog babe.

"Ja Rabbi, Ti nam oprosti naše grijehe, smiluj nam se i blago nas uvedi u svoj obecani Džennet. Amin!"
***

Kinezi ubili 800 Ujgura

2009-07-13T14:40:00.000-07:00

Vođa ujgurskih prognanika iz Kine rekao je u srijedu da je na osnovu telefonskih izvještaja očevidaca broj mrtvih u sukobima u Sinđijangu (Xinjiang) preko 800.

Dolkun Isa, generalni sekretar Svjetskog kongresa Ujgura (WUC), kaže da su mnogi od njih pogubljeni od strane hordi Han Kineza (ogromna većina Kineza su Han Kinezi). Dodao je da je teško potvrditi tačan broj ubijenih, ali telefonski izvještaji o fatalnom sukobu ukazuju da je ubijeno između 600 i 800 Ujgura.

"Zasigurno možemo reći da ih je nekoliko stotina" - kaže Isa.

Isa je rekao da su ubijene i četiri studentice, a njihove glave odsječene, kada je banda provalila u medicinsku školu u Urumćiju, glavnom gradu Sinđijanga, dok je 150 osoba ubijeno u gradskoj tvornici igračaka.

"Čuli smo da tijela ubijenih leže po ulicama Urumćija," kaže drugi predstavnik WUC-a, potpredsjednik Asgar Kan.

WUC-ov njemački ured je u Minhenu.

domenstracije-u-urumcijuKineska vlada je izjavila da su sukobi između ujgurskih demonstranata i policije, kao i napadi na civile u nedjelju i ponedjeljak u gradu Urumćiju, ostavili iza sebe najmanje 156 mrtvih i 1080 povrijeđenih.

Kineska vlada, međutim, nije izvjestila o razlozima zbog kojih je naredila ubijanje muslimanskih demonstranata „naoružanih“ drvenim motkama, niti o tome zašto su oni demonstrirali, niti je objasnila zašto nije hapsila članove kineske horde koji su rame uz rame sa policijom ubijali muslimane.

Također, kineska vlada nije spomenula svoj program intenzivnog naseljavanja Kineza u većinska muslimanska mjesta kako bi promjenila demografsku sliku stanovništva, niti činjenicu da su implementacijom ovog programa mnogi gradovi, nekada većinski muslimnski, postali većinski kineski.

ujgur-muslimankaKineska vlada već decenijama naseljava Kineze u većinski muslimanska mjesta u Sinđijangu kako bi na taj način ugušila svaku pomisao muslimanskog življa da digne glas u ostvarivanju svojih prava.

Jedan od razloga ovakve kineske politike je taj što je Sinđijang Kini strateški veoma važan iz dva razloga. Prvo, u pustinji Takla Makan u basenu Tarim nalazi se kineski nuklearni poligon Lop Nor. Drugo, u Sinđijangu su, odnedavno, otkrivene orgomne rezerve zemnog gasa i nafte.

Sinđijang je prapostojbina mnogih turskih etničkih grupa, od kojih su najbrojniji Ujguri. Za tu se regiju često koristi izraz Kineski Turkestan (što je njen vjekovni naziv) ili Istočni Turkestan.

Inače, riječ "sinđijang" doslovno znači „nova granica“ ili „nova teritorija“, što je naziv koji je uvela mandžurska (kineska) dinastija Ćing, 1884. godine, nakon što je, definitivno, okupirala ovu muslimansku zemlju i pripojila je Kineskom carstvu.

www.putvjernika.com

SAUDIJSKI SUD DONIO ODLUKU

2009-07-11T02:46:00.000-07:00

Saudijski sud je presudio, tužitelji su izjavili, u prvom kako kažu sudjenju Al – Kaidinim članovima u kraljevstvu. Ministar za pravdu kaže da se sudilo 330 osoba, ali nije naglasio koliko je od ovog broja osudjeno krivim. Jedan optuženi je čak dobio i smrtnu kaznu.

Al – Kaidini ratnici su 2003 godine izveli žestok napad na Kraljevinu sa ciljem da je totalno destabiliziraju. Vlasti su pokrenule veliku kampanju da bi pronašli krivce za ovaj napad. ''Posebni kriminalni sud je nedavno donio više preliminarnih presuda Al – Kaidinim članovima'', nedavno je izjavio Ured za istraživanje i donošenje presuda (BIGP), čiju presudu je objavila Saudijska štampa.

DOKAZNI MATERIJAL

Glasnogovornik za AP obavještajnu agenciju je izjavio da su osudjeni optuženi izmedju osstalog za pripadnost ''Nastranoj grupi'', kako Saudijska vlada naziva Al – Kaidu.

Takodjer su optužežni za podržavanje i financiranje terorizma, ratovanje u Al – Kaidinim odredima, kao pravljenje zavjere protiv vlade u cilju destabilizacije cijele zemlje.

Optužbe su podržane dokazima, koji ukazuju da je svaki optuženik počinio djelo za koje se optužuje.

Oktobra prošle godine, Ministar za unutrašnje poslove Najef bin Abdul Aziz je izjavio, da su optužbe podignute protiv 991 osumnjičene osobe, za djelovanje u sklopu Al – Kaidinih odreda na Arapskom Poluostrvu.

Analisti kažu, da je Kraljevina sve do sada oklijevala da sudi optuženima, zbog mogućeg revolta fomaćih Al – Kaidinih simpatizera.

Članovima Al – Kaide se sudilo za 30 izvedenih kao i 160 navodno planiranih napada na Kraljevinu od 2003 godine.

Saudijske vlasti izjavljuju da je u dosadašnjim napadima 90 civila i 74 pripadnika vladinih vojnih snaga ubijeno, dok su 439 civila i 657 pripadnika vladinih vojnih snaga ranjeno.

http://ansarnet.info/showthread.php?t=9058

PRIPREME ZA MUDŽAHIDE

2009-07-11T02:27:00.000-07:00

‘’I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.(El Enfal,60)’’

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s rekao:’’ Ko god preseli a nije imao učešća u Džihadu, pa makar i nijet, preselio je smrću munafika.’’(Muslim)

Šjeh, Šehid Jusuf el- Ujejjri, Allah mu se smilovao je rekao:

''Zaista, fizička spremnost Mudžahida, njegova sposobnost da trči duge razdaljine, da nosi teške terete, kao i ulaganje dosta fizičke snage tokom dugih vremenskih perioda, odredjuju njegovu ulogu na bojnom polju. Mudžahid može da bude viješt i iskusan u baratanju sa oružjem, ali ako nema fizičku spremnost, to će ga spriječavati da uspostavi ili odredi potrebnu poziciju za gadjanje iz njegovog oružja. Sve se ovo može dogoditit, kod Mudžahida koji nema dobru fizičku spremnost . Mudžahid koji ovu fizičku spremnost posjeduje, bez problema može izvesti ove nabrojane vještine, pa makar i nemao iskustvo u baratanju sa oružjem. To je zato što on ima sposobnost da se vješto kreće i brzo može zauzeti poziciju potrebno za gadjanje, jer umor i izcrpljenost nisu prepreka za brzinu razmišljanja i spretnost kod mudžahida sa adekvatnom fizičkom spremnosti. Zbog gore navedenog možemo zaključiti da je fizički treninig veoma bitna potrebština, pogotovo kod uličnih borbi. Danas svugdje u svijetu, gdje se Džihad vodi, on se vodi u vidu gerilskih ratova i uličnih borbi, i ovo zahtijeva visoku fizičku spremnost, zato moj brate ne budi teret nikom drugom do samom sebi, i već danas počni sa posticanjem ove fizičke spremnosti koja ti je potrebna. Moj brate, ne omalovažavaj ovu veoma bitnu činjenicu, za koju ćeš imati veliku nagradu, ako je budeš ispunjavo sa ispravnim nijjetom za pripremu za Džihad na Allahovom putu, a jak vjernik je Allahu draži od slabog vjernika i od snaga su dvije vrste: fizička i duhovna snaga.“

Šejh, Mudžahid, Jusuf el – Ujejjeri potom kaže:

„Od Mudžahida se očekuje sledeće, po pitanju njegove fizičke spremnosti: 1. Trčanje razdaljine od 10km( oko 6.2 milja), neprestano, bez zastoja, u roku od 70 minute najviše. 2. Trčanje razdaljine od 3 kilometra (oko 2 milje)u roku od 13.5 minuta 3. Trčanje razdaljina od 100 metara sa kratkim pauzama od 12 -15 sekundi izmedju svakih 100 metara 4. Hodanje dalekih razdaljina sa pauzama svakih 10 sati. 5. Hodanje sa teretom na ledjima od 20 kilograma (oko 44 pounda) po četiri sata neprekidno bez zastoja. 6. Uraditi 70 sklekova u komadu bez zastoja (možete početi sa 10 sklekova u komadu i taj broj svaki dan povećavati za tri skelka na da, dok ne dostignete potreban broj od 70 sklekova ). 7. Uraditi 100 trbušnjaka u komadu bez zastoja ( i ovdje se predlaže da se počne sa 10 trbušnjaka i da se taj broj svaki dan povećava za tri trbušnjaka na dan, dok se ne dostigne potreban broj od 100 trbušnjaka). 8. Puzanje razdaljnine od 50 metara u roku od 70 sekundi najviše. 9. Izvodjenje vještine pod nazivom „FARAT“, koja se sadrži iz sledećeg: • Mudžahid prvo normalno hoda dvije minute, potom brzo hoda dvije minute, onda džogira dvije minute i da bi onda brzo trčao dvije minute. A normalno hodanje se razlikuje od brzog hodanja i džogiranje od brzog trčanja. Svima nam je poznato normalno hodanje, dok kod brzog hodanja je razlika u tome što stopala u onoga ko brzo hoda nesmiju biti odignute od tla duže vremena nego što mu je potrebno za istu radnju dok normalno hoda. Što se tiče džogiranja, ovdje se očekuje od onoga ko džogira da pretrči razdaljinu od jedan kilometar (oko 0.6 milja) za manje od 5.5 minuta. Za trčanje se očekuje pretrčavanje razdaljine od jedan kilometar za manje od 4.5 minuta. Sa mnogo uloženog truda Mudžahid bi za mjesec dana intenzivnog treninga mogao postići ova očekivanja, sa uslovom da postepeno povećava svoju fizčku kondiciju bez povreda i uganuća mišića. Na primjer, ako neko počne sa džogiranjem od 15 minuta na dan i svaki dan povećava vrijeme za dvije minute, to bi značilo da u roku od mjesec dana taj nekobi mogao džogirati sat vremena u komadu bez prekida.(pretpostavimo da se vježba 20 dana u mjesecu, tj. pet dana sedmično). Ovo pravilo važi i za sklekove. Ako neko počne sa 10 skelkova i svaki dan povećava broj za tri skleka, u roku od mjesec dana će moći da uradi 70 skelekova u komadu bez prekida. Bitno je da se Mudžahid tokom jednog ovakvog programa za treniranje, skoncentriše na jačanje njegovih mišića pomoću korištenja jednostavnih sprava, od kojih neće ovisiti mogućnost vježbanja na svakom mjestu (misli se na profesionalne tegove ili slične sprave) jer profesionalne sprave ako se ne koriste redovno, mogu da poremete aktivnost mišića a s time i poželjne rezultate treninga. Najbolje vrste vježbi su one koje se bez poteškoća mogu izvesti i koje ovise ličnim mogućnostima tijela.“

Šejh, Šehid Jusuf el Ujejjri rahimehullahi je se u svojoj ranoj mladosti otišao u Afganistan da se bori protiv Rusa. Mudžahidi koji su ga poznavali su za njega rekli, da je bio veoma inteligentan insan, koji je znao baratati svim vrstama oružja i druge Mudžahide je veoma dobro u tome podučavao. Nakon Afganistana je se vratio na Arapsko poluostrvo, odakle je pomagao Mudžahide u Čečeniji, prikupljajući financijsku pomoć za njih. Kako je vrijeme prolazilo, biva uhapšen i provodi par godina u zatvoru. Za vrijeme provedeno u zatvoru, napamet je naučio sve Muslimove i Buharijine hadise. Kad je izašao iz zatvora, napisao je par izvanrednih knjiga. Njegova djela su doboko potkrepljena primjerima iz Kur'ana i Sunneta, kao i primjerima današnjice. Ubijen je kasnije od strane tagutskih jedinica za sigurnost na Arapskom Poluostrvu i tako postigao šehadet. Molimo Allaha da je ovo tako i bilo!

Izvor: http://forums.islamicawakening.com Prevod: Emetullah

Dok ne iskorijenim sa Zemlje nevjerstvo ili umrem

2009-07-05T11:47:00.000-07:00

"Ispricacu ti nesto sto tajim. Ako Allah olaksa te oslobodimo jos ovu obalu od krstasa , podijelit cu gradove emirima, ostaviti oporuku i oprostiti se od svih. Zaplovit cu morem i uputiti se ka ostrvima. Slijedit cu din-dushmane sve dok ne iskorijenim sa Zemlje nevjerstvo ili umrem."

Salahudin

EGIPAT DEPORTIRAO SINA EMIRA ČEČENSKIH MUDŽAHIDA SUFJANA ABDULAJEVA

2009-06-21T01:43:00.000-07:00

19.Juni.2009

Egipatske vlasti su u prošli petak prislilno deportirale sina vodje čečenske vojske Sufjana Abdulajeva, u Moskwu usprkos protivljenju 22 studenta, kojima isto prijeti deportacija kao i svirepa mučenja nakon njihovog izručenja Rusiji, izjavio je Amnesty International.

Deportacija Maškuda Abdulajeva se dogodila na par dana prije zakazane posjete Kairu, ruskog prijedcednika Dimitrija Medvedeva, čija je vojska okupirala Čečeniju.

Amnesty International,organizacija za ljudska prava, kaže da je , Maškud Abdulajev, deportiran avionom skupa sa još jednim čečenom, koji je uhapšen u Egiptu u Maju ove godine.

Egipat je dan prije u Četvrtak isporučio još 4 čečena Rusiji.

‘’Egipatske vlasti su ponovo izručile ljude u zemlje u kojima će bit podvrgnuti torturama i mučenjima bez obzira na zakone o tretmanu zatvorenika!, rekla je Hassiba Hadž Šaraui,izaslanica Amnesty International-a za Bliski Istok i Sjevernu Afriku.

‘’Plašimo se da bi jos studenata moglo biti zatvoreno u Egiptu, i souočeno sa istim rizikom za deportaciju! , rekla je Šaraoui za Reuters.

Ruslan Abdulajev, Maškudov amidža, izjavio je za Reuters u Kairu, kako se plaši kako bi njegov bratić mogao biti korišten kao taoc , kako bi se stavio pritisak na njegove rodjake u čečenskoj vojsci da se predaju.

‘’Ako su otac, brat ili rodjak od nekoga u čečenskoj vojsci, onda ruske vlasti zarobe nekog iz porodice, rodjaka ili oca i uvjetuju:’’Predajte se ili ćemo ga ubiti!’’

Maškudov amidža je još daodao da je Maškud Čečeniju napustio još kao dječak i da sa konfliktom tamo nema ništa.

‘’Nikada nije imao problema sa zakonom ni u Rusiji, niti u Čečeniji a kamoli u Egiptu. Nema ništa sa time, on je samo jedan obični mladić, koji je studirao ovdje.’’ kaže Ruslan.

Prema podatcima, kojima Amnesty International raspolaže, svi deportovani čečeni su bili studenti na El Ahzar univerzitetu, sa izbjegličkim statusom u Egiptu. Svima je prije njihovog dolaska u Egipat, odbijen zahtjev za izbjeglički status u Azerbejdžanu i oni se tamo više ne mogu vratiti.

Amnesty dodaje da je u Maju ove godine 35 muslimanskih studenata uhapšeno u raciji medju stranim studentima na El Ahzar univerzitetu u Egiptu.
Glasnogovornik Ujedinjenih Nacija za izbjegla lica je izjavio da je već zamolio egipatske vlasti za pristup zarobljenicima.

Amnesty kaže da redovno dobijaju izvješaje o torturama zatvorenika u Rusiji, dok su zatvorenici u Čečeniji pored rizika za torture i na riziku za osudjivanje na smrt kao i prisilni nestanak.

Izvor : Kavkaz Centar

Prevod: Emetullah